Pokušavam se sjetiti trenutka kada je disco postao noćni klub. Sjećam se, dok sam još bila klinka, da sam petkom i subotom izlazila s ekipom u disco – mada onu pravu disco mjuzu iz sedamdesetih odavno tamo nisu puštali. Kad danas odlučim zanemariti godine i društvene konvencije, izađem u noćni klub. Pravila igre ostala su nekako slična, naziv se promijenio. Kada i kako, doista više ne znam.

Sve je više Hrvata koji ne vole Amere. Odvratno im je njihovo kapitalističko društvo, njihovo miješanje u tuđe probleme i njihovo glofiriciranje trash reality kulture, ali unatoč odbojnosti prema 'glupim Amerima', bez imalo grižnje savjesti objeručke će prihvatiti svaki proizvod američkog uma, od igranog filma, preko računala i interneta pa sve do – Valentinova.

Rano jutro u Importaneu, uobičajena gužva i ogroman red za karte za nadolazeću utakmicu Hrvatska - Srbija 22. ožujka. Zameteni snijegom i deprimirani recesijom, te zaokupljeni svakodnevnim brigama, ipak imamo nešto čemu se možemo veseliti. Razdragana lica ljudi svih generacija i poneki šaljivi transparent poput 'Prodajem kravu' daju naslutiti da nikome nije teško čekati u redu za dragocjenu ulaznicu te da humor još uvijek nije umro na ovim prostorima.

U filmu Cosmopolis Davida Cronenberga glavni glumac Robert Pattinson putuje velegradom u specijalnom blindiranom automobilu okružen najnovijom tehnologijom, a društvo mu prave privlačne žene koje ga zabavljaju, dok ga razularena gomila na ulicama pokušava likvidirati. Pattinson je mladi milijunaš, sebičan i egoističan, opsjednut kultom mladosti i vlastitim zdravljem, te emocionalno distanciran i nesposoban za bilo kakvu prisnost, a kamoli sućut sa uličnim prosjacima i demonstrantima u doba recesijske krize. No oni ga progone dok ga najuporniji ne uhvati te na kraju filma imamo scenu u stilu inkvizicije.