Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

William i Kate - kraljevsko vjenčanje, malograđanska zabava

kate-williams-comic-01

 

U petak, 29. travnja 2011. godine, svijet će stati. Barem, kako predviđanja analitičara kažu, za otprilike 35 posto njegovog stanovništva. Ili, ako vam je tako lakše predočiti, za otprilike 583 milijuna ljudi. Tih malo više od pola milijardi duša obustavit će sve svoje redovne aktivnosti te zanemariti obitelj, posao i prijatelje kako bi podijelili čarobno iskustvo sa svojim istomišljenicima. Sjedit će prikovani uz TV ekrane, ili promatrati otvoren Youtube video-klip na svom računalu i moliti Boga da internetska veza ne zašteka, te promatrati tzv. "vjenčanje stoljeća" između budućeg britanskog prijestonasljednika Williama i njegove odabranice Kate Middleton. 

 

Ukoliko se pitamo zašto vlada interes tolikih zastrašujuće velikih razmjera za ovaj visokobudžetni reality show plave krvi, ne trebamo se zapravo previše čuditi. Još dok smo bili djeca uveseljavale su nas bajke s prinčevima i princezama kao glavnim junacima, a gotovo po pravilu završavale su - upravo njihovim vjenčanjem kao povrdom ultimativnog životnog postignuća. Nadalje, uvid u svaki trenutak vjenčane ceremonije Williama i Kate svim tim običnim ljudima - koji inače žive dosadnim životima bez previše rizika, u svijetu koji njeguje kultove realtivizma i sigurnosti te koji urnebesno uzbudljivom avanturom smatraju potajni chat s oskudno odjevenom osobom suprotnog spola na nekoj od internetskih društvenih mreža i žive za vikend kada se još jednom mogu napiti te potom pohvaliti kao im je bilo odlično jer su povraćali više od ostalih - omogućuje uvid u krugove kojima nikada neće pripadati, a koje još od malih nogu smatraju čarobnim, ponajviše upravo zbog te njihove nedostupnosti. 

 

charles_diana

 

Dok pratimo predvjenčanu groznicu ovog mladog para, ne možemo ne opaziti učestale paralele s vjenčanjem Williamovih roditelja, britanskog prijestonasljednika, Charlesa, princa od Walesa i njegove odabranice, pokojne Diane Spencer. Uz to se, potpuno pogrešno, provlači teza kako je to prvo kraljevsko vjenčanje koje je privuklo običan puk i omogućilo mu uvid u čaroliju. Takvo nešto, jednostavno rečeno, nije točno. Charlesovo i Dianino vjenčanje možda je prvo na kojem su bile upaljene TV kamere pa je stoga bilo dostupno većem broju ljudi, uključujući i one koji nisu tamo izravno prisutni, no i dalje ostaje nepobitnom činjenica da su kraljevska vjenčanja oduvijek povlačila za sobom interes većeg broja ljudi. Ono što se, doduše, promijenilo jest razlog interesa. Nekada je bilo iznimno važno vidjeti s kim će pripadnik kraljevske obitelji stupiti u brak jer je takav čin imao iznimno snažne političke konotacije.

 

Kada je Henrik Tudor zadao smrtonosni udarac Richardu III posred Bosworth poljane i inspirirao čuvene riječi "Dajem kraljevstvo za konja" te sebe proglasio kraljem Henrikom VII od Engleske i time ustoličio frakciju Torrigiano_henryVII_elizabethofyorkLancaster na englesko prijestolje, jedan od prvih poteza koje je povukao bilo je vjenčanje s Elizabetom od Yorka, predstavnicom suparničke frakcije York, i na taj način je okončao krvav i mukotrpan sukob, poznat kao "rat ruža." Drugim riječima, Henrik je brakom s pripadnicom suparničkog tabora okončao mogućnost daljnih podjela u zemlji i spriječio daljnje buktanje građanskog rata. Jednako tako, kada je njegov nasljednik, Henrik VIII, odmah nakon stupanja na prijestolje, razmijenio bračne zavjete sa španjolskom princezom Katalinom od Aragona, poruka je bila jasna. "Stupamo u političko-strateško savezništvo sa Španjolcima, a ne s Francuzima."  Henrikov brak s kontroverznom Anne Boleyn je, pak, jasno i glasno govorio: "Papa, goni se."  Dakle, ono što je tada doista bilo važno bila je politika. To ima li ljubavi među budućim supružnicima nikoga zapravo nije bilo briga. 

 

S druge strane, toliko isčekivano vjenčanje Williama i Kate neće Velikoj Britaniji donijeti nikakvo značajno poliitičko savezništvo niti će na bilo koji način promijeniti odnose snaga među politički važnim faktorima u svijetu, gdje ova zemlja i sama spada. Razlozi za to su vrlo jednostavni, a onaj ključni je jednostavna činjenica da Kate, za razliku od brojnih svojih prethodnica, ne pripada niti jednoj međunarodnoj kraljevskoj obitelji. Ona je, kako se to popularno uobičava reći, obična pučanka. Da, možda je upravo to jedan od razloga zašto je djevojke diljem svijeta toliko vole i gledaju u nju s tolikim divljenjem. Ona će im sutra, makar na nekoliko trenutaka, omogućiti otploviti u svijet mašte u kojem će zamisliti kako je moguće uploviti u bračnu luku s princom na bijelom konju - pardon, u crnom Bentleyu - čak i ako smo smo sasvim obična djevojka. 

 

Činjenica da je Kate Middleton pučanka posebno se snažno ističe, uz naglašavanje kako se radi o svojevrsnom presedanu. Nije potrebno previše truda i metodičnosti kako bi se ustanovilo da takvo nešto zapravo nije točno. Naime, još davne 1464. engleski kralj Edward IV oženio je pučanku Elizabeth Woodville. Ugledao ju je kako šeće s noge na nogu u vrtu, prišao joj pored stabla hrasta i, očaran njenom ljepotom, zaprosio je. Na zaprepaštenje svih prisutnih. Već spomenuta Anne Boleyn također je bila pučanka, kao i Anne Hyde, supruga engleskog kralja Jamesa II. Stoga, žao nam je,  Kate, nisi prva. 

 

Ipak, jedna ključna razlika između ovih prethodno nabrojanih brakova i onog u kojeg će Kate Middleton sutra stupiti postoji. Naime, dok su svi ti brakovi izazivali u najmanju ruku negodovanje, pa čak i otvoreno zgražanje, zbog miješanja kraljevske i pučke krvi, buduće vjenčanje između Wiliama i Kate upravo iz tih razloga oduševljava. Senzacionalizma gladnim ljudima naprosto je genijalna upravo ta činjenica da je William odlučio oženiti djevojku koja nije kraljevske krvi. 

 

elizabeth-woodville-portraitI tu zapravo dolazimo do prvog velikog apsurda cijele priče. S jedne strane, svi žele gledati kraljevsko vjenčanje jer im uvid u svijet najpoznatije svjetske kraljevske dinastije predstavlja nešto posebno, a s druge strane, oduševljavaju se upravo onim njihovim potezima koji su sve samo ne kraljevske prirode. Na primjer, prije nekoliko dana mediji diljem svijeta bombardirali su nas viješću kako je William na svoje vjenčanje pozvao stanovitu bivšu beskućnicu s kojom se susreo na dobrotvornoj zabavi kojoj je bio pokrovitelj, dok je Kate odlučila pozvati mesara iz svog sela i njegovu obitelj. Pripremite maramice, neka krenu violine. Komentari koje smo mogli pročitati na brojnim internetskim forumima koji govore o gore navedenom uglavnom su se svodili na to kako su William i Kate nadasve divni ljudi jer su poslali pozivnice za svoje vjenčanje pripadnicima nižeg sloja društva. Oh, tako su jednostavni i pristupačni. 

 

Ruku na srce, zapravo nemamo pojma kakvi su William i Kate kao ljudi. Možda su doista dragi i simpatični, tko će ga znati. Ali, treba biti prilično naivan kako se ne bi primijetilo da se ovdje radi o tipičnim populističkim potezima. Ovdje je također vrlo važno istaknuti sljedeće: mada njihovo vjenčanje Velikoj Britaniji neće, kako smo ranije naveli, donijeti važno međunarodno političko savezništvo, Britanci ipak nisu glupi i ne samo što će iskoristiti već će i poticati ovaj interes mastodonskih razmjera za vjenčanje svog princa kako bi nas još jednom podsjetili koliko su moćni. "Pogledajte nas, mi smo ti koje promatra pola milijarde ljudi." 

 

Ukratko rečeno, populizam je ono na što narod pada. Što William i Kate povuku više poteza kojim će podsjetiti na obične ljude, to će im popularnost sve više rasti. Još u davnoj drugoj polovici 16. stoljeća to je shvatila jedna od najvećih vladarica koju je Engleska ikada imala, čuvena Elizabeta I. Spornog nasljednog prava, zbog braka njenog oca Henrika VIII s Anne Boleyn kojeg katolička Europa nikad nije priznala, uz Mariju, škotsku kraljicu koju je ta ista katolička Europa smatrala zakonitom nasljednicom engleskog prijestolja, Elizabeta je vrlo brzo shvatila da joj čvrsta veza s engleskim narodom predstavlja jedinu nadu u opstanak na prijestolju. Stoga je odlučila igrati na kartu njihove privrženosti. Kako to učiniti? Onda joj nije bilo moguće dati intervju Martinu Bashiru na BBC-ju, govoriti o tome kako ih je troje u braku i izazivati sažaljenje unaprijed uvježbanim tužnim pogledom usmjerenim prema nebu uz istovremeno pognutu glavu, kao što je to svojedobno učinila princeza Diana, ali mogla je, recimo, primiti skroman buketić cvijeća na svojoj krunidbi od lokalne siromašne djevojke i prisloniti ga uz srce. Ah, kako je bila divna. Ah, kako su William i Kate divni. Na žalost, nisu i originalni. 

 

S druge strane, ma koliko narod padao na populizam, toliko ga zbunjuju, pak čak i zaprepašćuju oni aspekti budućeg kraljevskog vjenčanja u kojima se sretni par odlučio strogo držati kraljevske tradicije britanske krune. Tako, na primjer, nikako ne mogu doći k sebi da Kate neće bacati buket raskokodakanim samicama i da će ga se umjesto toga položiti na grob neznanog junaka britanske vojske. Jednako tako, nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da William neće poljubiti Kate pred oltarom u Westmisteskoj opatiji, nakon što ih se proglasi vječanima, jer se do sada niti jedan kraljevski par u Engleskoj nije poljubio na tom mjestu. Umjesto toga, zamislite grozote, poljubit će se tek na kasnije, na balkonu Buckinghamske palače. Naravno, nemojte ni sumnjati, poljubac uredno uvježbavaju, pomno pazeći na kut pod kojim će ih kamera snimiti.

 

5643943041_22f071babe_z

 

Nadalje, inače razdragan puk, zajedno s brojnim svjetskim medijima, nikako ne može shvatiti zašto na vjenčanje nisu pozvani bračni par Obama, bivši britanski premijer Tony Blair i sadašnji premijer David Cameron, a jesu bivša premijerka Margaret Thatcher - koja je, doduše, odbila poziv iz zdravstvenih razloga - i bivši premijer John Major. Razlozi za takvu odluku budućeg bračnog para zapravo su prilično jednostavni. Bez obzira na podatak da su na samu ceremoniju pozvali oko 1.500 ljudi te bez obzira na to da će ih promatrati oko pola milijarde njih putem medijskog prijenosa, vjenčanje Williama i Kate, ma koliko to apsurdno na prvi pogled zvučalo, zapravo je čisto privatan događaj. Naime, ono što mnogima promiče jest činjenica da William nije prijestonasljednik već samo sin trenutnog prijestonasljednika pa stoga njegovo vjenčanje, bez obzira na javni interes kojeg izaziva, zapravo nije državničke prirode i ne mora udovoljiti toliko strogim formalnim zahtjevima kakvima je moralo udovoljiti ono njegovih roditelja. Drugim riječima, William i Kate imaju pravo na svoje vjenčanje pozvati koga god žele i točka. 

 

beckhamsHvala Bogu, osim već spominjane bivše beskućnice i mesara, pozvali su i bračni par Beckham, redatelja Guya Ritchija i sada već intentar na događajima koji okupljaju pripadnike britanske kraljevske obitelji, Eltona Johna. Naravno, populilstički nastrojeni William i Kate ne smiju propustiti priliku omogućiti svojoj vjernoj publici promatranje njima omiljenih zvijezda. 

 

U konačnici, stvar se svodi na sljedeće. Ma koliko zaluđeni ljudi dljem svijeta tvrdili da ih Wiliamovo i Katino vjenčanje zanima jer je kraljevsko, istina zapravo leži negdje drugdje. Da ih doista zanima kraljevski aspekt priče, ti isti ljudi ne bi se toliko isčuđavali i zgražali nad potezima kojima se pokušava očuvati kraljevska tradicija i ne bi istovremeno toliko glasno aplaudirali populističkim potezima koji pripadnika plave krvi i njegovu odabranicu približavaju narodu. I upravo tu na površinu izvire sva njihova malograđanština. Wiliama će gledati jednakim žarom kojim gledaju Paris Hilton, Nemeša i Marijanu ili stražnjicu stanovite Coco. Lagat će, ako treba, i sami sebi, da ga vole jer je princ i da zato žele vidjeti njegovo vjenčanje.

 

O ne, njih William ne zanima zato jer je princ. Zanima ih jer je - celebrity.

 

Pripremite kokice, reality show počinje. 

{jathumbnail off}

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version