Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Princeza Diana - žrtva ili manipulator?

diana

 

Promatrajući vjenčanje britanskog princa Williama i njegove odabranice Kate Middleton, koje je britanska kraljica Elizabeta II neposredno pred vjenčanje počastila titulama Vojvode i Vojvotkinje od Cambridgea, ne možemo ne prisjetiti se Willamove majke, pokojne Diane, princeze od Walesa, ljubimice naroda koja je od svoje prve pojave privlačila pažnju gdje god se pojavila i punila stranice novinskih stupaca i časopisa. 

 

Kada je 31. srpnja 1997. godine svijet brzinom munje obišla vijest o njenoj pogibiji u tunelu Alma u Parizu, s najnovijim ljubavnikom i navodnim zaručnikom Dodijem al Fayedom, izazvala je šok neizmjerljivih razmjera. Sprovod, koji je uslijedio tjedan dana kasnije, promatralo je čak dvije i pol milijarde ljudi, a dobar dio njih pohrlio je u London kako bi odali počast Dianinom lijesu. Mnogi su ridali gorke suze. Bio je to kraj. Tako grubo, tako iznenada, Bog im je oduzeo njihovu omiljenu princezu, njihovu Dianu, kraljicu srca.

 

No, je li pokojna Diana doista zaslužila tu titulu? 

 

Vrlo brzo nakon što je stupila u brak s Charlesom, princom od Walesa, a naročito od kako su u javnost procurile prve vijesti o problemima u njihovom braku krenula je priča o Diani, žrtvi bezosjećajnog supruga i beskrupulozne kraljevske obitelji, koja je kulminirala u mjesecima nakon njene smti, dovodeći do stanja općeg revolta ne samo protiv princa Charlesa već i protiv kraljice Elizabete II i svih pripadnika engleske kraljevske obitelji. 

 

"Oni su krivi jer je bila nesretna!"

"Gad je nikad nije volio!"

"Nikad se nisu potrudili razumijeti je!"

"Uništili su Dianin život!"

"Ubili su Dianu!"

 

Takve i slične izjave prštale su diljem svijeta, u medijima, a dan danas mogu se čuti i u privatnim razgovorima među brojnim simpatizerima princeze Diane. Posebno treba istaknuti lavinu bijesa koju je na sebi osjetila nakon Dianine smrti vjerojatno jedna od najomrženijih žena ne samo Velike Britanije već i svijeta, Camila Parker Bowles,  Charlesova dugogodišnja ljubavnica i današnja druga supruga. Uz rizik optužbe za blasfemiju, ne možemo odoljeti ne zapitati se: je li takva percepcija javnosti doista opravdana? 

 

Usudimo se reći - nije. 

 

diana_i_charles

 

Kažu: "Charles je gad jer ju je varao, dok je ona sirota bila nesretna". Uz to se obvezno provlače priče o uplakanoj Diani koju je Charlesova bešćutnost dovela do napadaja histerije i bulimije, koja je ridala krokodilske suze u jednoj od kupaonica Buckinghamske palače dok joj je njen mali, stariji sin William dodavao maramice kroz rupu u podu i pitao je nevinim glasićem: "Mamice, zašto plačeš?" Tko ne bi bio ganut? 

 

Ipak, ovdje treba biti pošten i reći da istina nije baš toliko crno-bijela. Svakako bi bilo nepošteno reći da Charles ne snosi svoj dio krivnje u ovoj priči. Istina je neminovna - varao je svoju suprugu, što nikako ne može biti opravdano, a uz to razumijemo da je bila duboko nesretna jer je živjela u braku s čovjekom koji voli drugu. Međutim, teško je vjerovati da Diana, stupajući u brak s Charlesom to nije znala od početka. Nije toliko malo vjerojatno pretpostaviti da je postupila poput mnogih drugih nadasve naivnih žena koje potpuno pogrešno vjeruju kako mogu svojim utjecajem promijeniti muškarca i njegovu bit. Usudili bi se reći da je to jedna od temeljnih zabluda mnogih veza: žene očajavaju u trenutku kad shvate da se njihov muškarac nikad neće promijeniti, dok su muškarci nesretni u trenutku kad shvate da se njihova odabranica jest promijenila. 

 

camillaNadalje, svakako treba primijetiti da je Charles od početka, pa sve do današnjih dana, bio vjeran i odan jednoj ženi, ljubavi svog života, Camilli, što nikada nije krio. Zbog više zakona i odredbi donesenih još na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, na snazi je odluka prema kojoj niti jedna osoba katoličke vjeroispovijesti ne može dospijeti na englesko prijestolje pa kao takva nije ni pogodna za brak s pripadnikom kraljevske obitelji. Camilla Parker Bowles imala je upravo tu nesreću - rođena je kao katolkinja i to je bio jedan od temeljnih razloga koji se ispriječio njoj i Charlesu na putu ka ostvarenju onog za čim su oboje najviše žudili - njihovim međusobnim brakom. Također treba istaknuti da se od Charlesa, kao pristonasljednika britanskog prijestolja, očekivalo da će oženiti mladu, lijepu i po mogućnosti nevinu djevojku koja će očarati pučane svom ljepotom, šarmom i gracioznošću. Sada pokušajte na trenutak razmisliti. Zgodna dvadesetogodišnja vitka plavuša tužna pogleda ili Camilla "konjska lica", kako su je često nazivali? Odgovor se sam nameće.

 

Drugim riječima, Charles je zapravo bio prisiljen odreći se žene koju istinski voli i stupiti u politički brak s onom koja mu zapravo od početka nije previše značila. Da, doista možemo žaliti sirotu Dianu jer je suprug nije volio, ali jednako tako možemo istinski žaliti i Charlesa koji je također patio. Doduše, ovdje je vrlo važno istaknuti još jednu ključnu razliku između njih dvoje. Dok je Charles bio beskrajno odan Camilli, duboko povrijeđena, nesretna, bulimična i histerična Diana letjela je iz kreveta u krevet, nižući ljubavnike koji su se kretali od dvorskog konjušara do igrača pola i američkog nogometa. I svijet je nju žalio, a Charlesa sotonizirao. Koliko u tome zapravo ima pravde, sami prosudite. 

 

Također sami pokušajte prosuditi koliko je doista bilo pošteno tvrditi da britanska kraljevska obitelj nije bila fer prema Diani "jer je nije htjela razumijeti". Možda je sada vrijeme za suočavanje s realnošću. Da, britanska kraljevska obitelj doista je do zla Boga ukočena, imaju užasan smisao za modu i drže do određenih pravila i tradicija koje često graniče s apsurdnošću. Međutim, jedna stvar, vjerujemo, mora biti jasna svakome tko brakom uđe u tu obitelj. Takav brak ne može se promatrati poput svih ostalih, običnih brakova, u kojima je prvenstveno važno da vas partner poštuje i voli, a onda će drugo, uz malo volje za dogovorom, nekako sjesti na mjesto. Naime, ulazak brak s članom kraljevske obitelji nije samo ulazak u intimnu zajednicu dvije privatne osobe, već i prihvaćanje svojevrsnog posla, protokolarnih obveza i odgovornosti. Ne možete se udati za princa od Walesa i sebi jednostavno reći: "U redu, sad imam novac i titulu, dalje ću raditi što želim, a suprug će me s vremenom zavoljeti." Ni novac, a naročito titula takve vrste, ne dolaze besplatno i potrebno je kontinuirano izvršavati određene protokolarne obveze kako bi se oni zaslužili. Da, protokolarni zahtjevi poput onog da žensku torbicu bez naramenice morate obvezno držati u lijevoj ruci zvuče apsurdno, ali zato postoji očita razlika u broju ljudi koji mogu dobiti titulu princeze od Walesa i onih koji se mogu okititi, recimo, titulom supruge kapetana nogometne reprezentacije. 

 

Činjenica je da je Diana stalno radila gafove i očekivala kako će radi toga steći razumijevanje. Kad postanete član bilo koje obitelji, od vas se ipak očekuje da se potrudite prihvatiti neke njihove običaje pa, na primjer, ukoliko ta obitelj ruča u 13:30, to poštujete dok s njima jedete i ne insistirate na svom prigodnom vremenu za ručak u 15:00. Ukoliko je u toj obitelji običaj šutjeti dok se gleda TV Dnevnik, i vi ćete šutjeti, makar vas i ne zanima to što gledate, a jednako tako ćete izuvati cipele prije ulaska u dnevnu sobu ukoliko to svi ostali članovi te obitelji čine, čak i ako takve običaje smatrate nadasve glupima, jednostavno zato jer ste dobro odgojeni, kulturni i pristojni. Obveze takve vrste dobivaju još više na značaju kada više ne predstavljate samo privatnu osobu već i jednu od vodećih svjetskih sila i njen imidž u svijetu. Tada je mnogo razboritije sabrati se i bolje se potruditi popamtiti složene protokolarne zahtjeve od bacanja niz stube pred zaprepaštenom kraljicom koja poziva u pomoć, davanja intervjua BBC-ju u kojem otkrivate najintiminje detalje svog braka, pijenja tableta, guranja prstiju u usta nakon prežderavanja, upadanja iz afere u aferu i sličnih poteza kojima u konačnici nanosite štetu ne samo sebi već i svojoj obitelji. Kratko i jednostavno rečeno, za više milijardi funti i titulu princeze od Walesa valja se svojski potruditi. Stoga, nije potrebno prst krivnje upirati isključivo u britansku kraljevsku obitelj koja već stoljećima funkcionira na isti način, njeguje ne samo svoju osobnu već i državnu tradiciju i s pravom očekuje da se oni koji uđu u njen krug te iste tradicije drže. 

 

diana_i_kraljicaOvdje je iznimno važno također istaknuti da Diana nije poštovala jedan od temeljnih kriterija do kojeg treba držati svaka osoba kraljevskog statusa, a to je diskrecija. Već spomenut intervju na BBC-ju u kojem je otvoreno govorila o Charlesovoj nevjeri i svijetu odškrinula vrata svoje spavaće sobe bio je samo vrh sante leda. Naime, Diana je konstantno žudila za pažnjom medija. Godinama se, a naročito nakon njene nesretne smrti u Parizu, kada su papparazzi ganjali Merdeces S klase, W140, u kojem se vozila kada je poginula, širio mit kako su Dianu prvo psihički - osim kraljevske obitelji - dotukli, a potom i u smrt odveli upravo papparazzi od kojih je ona oduvijek samo očajnički htjela pobjeći. Mislimo da je sada pravo vrijeme za razbiti ovaj mit. Mada naše mišljenje o papparazzima kao takvima i nije previše pozitivno i zapravo nam je potpuno nevjerojatno kako se netko može baviti zanimanjem s toliko niskom razinim dostojanstva koja se svodi na nasilan ulazak u nečiju intimu, te mada smatramo da su mnogo puta doista mogli ostaviti princezu Dianu u miru, moramo priznati da se nikada nismo mogli oteti dojmu da je ona sama te iste papparazze zapravo sama prizivala. Dovoljno je da na trenutak zastanemo i zapitamo se: zašto nikad nisu toliko proganjali jednu Saru Ferguson, prilično priprostu ženu, koja je činila čak i više gafova od Diane i time bi im poslužila kao beskrajan izvor zabave i zarade? Zašto nisu nikad toliko ganjali prinčeve Williama i Harryja i ostale članove kraljevske obitelji? Zbog pakta s njima i poštovanja nakon Dianine smrti? Dajte, molim vas. Zar doista mislite da će poštovanje iskazati ljudi koji žive za to da budu ti koji će svijetu podariti snimku nečije bradavice koja izviruje ispod kupaćeg kostima ili nečijeg nosa ispod kojeg viri bijelo? Nemojmo biti tako naivni. 

 

I konačno, nešto treba reći i o Dianinom imidžu "svetice" koja "je voljela ljude" i time zaslužila populističku titulu "kraljice srca." Većina nas, sigurni smo, još uvijek se sjeća prizora u kojima dodiruje gubavce, grli crnačku djecu u getu ili obilazi krevete terminalno oboljelih u bolnicama diljem svijeta, uz neizostavne hvalospjeve o njenom angažmanu u kampanji protiv nagaznih mina koja je čak dovela do Nobelove nagrade za mir organizatorima, godinu dana nakon Dianine pogibilje. Dan danas možemo čuti: 

 

diana_2"Tako je bila divna."

"Bila je tako humana i dobra".

"Voljela je ljude".

"Iskreno je htjela pomoći"

 

No koliko je to doista točno? Možda ćete najbolji odgovor na ovo pitanje dobiti ukoliko vam ispričamo što se dogodilo prilikom jednog zajedničkog odlaska Diane i poznate milijarderke, bivše supruge Donalda Trumpa, Ivane Trump, u Harlem, u dobrotvornu akciju. Dok su kamere bile upaljene, gospođa Trump se u svom stilu šepurila negdje sa strane i obavila svoj posao, dok se Diana uspjela progurati u prvi plan i podariti svijetu više snimaka i fotografija svog tužnog lica s jadnim malim crnčićima kojima je došla pomoći. Međutim, u trenutku kada su se kamere ugasile, s prezirom je odmahnula rukom i odjurila u svoj automobil ni ne pomišljajući na ostanak u tom svijetu niti trenutka dulje, kao da im poručuje: "Dajte, saberite se, zar mislite da je ono doista bilo stvarno?" S druge strane, gospođa Trump ostala je u Harlemu na ručku., kako je sama kasnije ispričala. 

 

Ovakvim primjera ima još mnoštvo, ali naravno, nikada se nisu gurali u prvi plan jer je bilo nadasve važno održati imidž brižne Diane - "svetice" koju narod obožava zbog njene dobroćudnosti. Često se uobičavalo reći i kako "Diana nije previše marila za školu jer je od malena znala da se želi posvetiti dobročiniteljstvu." Istina zapravo zvuči mnogo okrutnije. U školi nije bila dobra jer nije voljela učiti, a nije bila ni, ako ćemo pošteno reći, pretjerano visokih intelektualnih kapaciteta, ali zato zaslužuje respekt zbog svog iznimno jakog kapaciteta za socijalni inženjering. Diana možda nikad nije svladala svoje integrale, kemijske spojeve i zakone fizike, ali je zato jako dobro znala procijeniti na što ljudi padaju, i tu je odigrala maestralno. U legendu je ušao njen već spominjan pogled kada gleda prema gore uz istovremeno saginjanje glave čime šalje jasnu poruku: "Jadna sam, žalite me." Koliko je bila dobra u tome najbolje dokazuje činjenica da su joj toliki ljudi diljem svijeta i dan danas vjeruju. 

 

Mi ćemo si zadržati pravo ostati skeptični. {jathumbnail off}

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version