Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Izumire li dostojanstvo?

prosjak

Sunčan je dan, uobičajen kao i svi drugi, mnoštvo na terasama kafića i još veća gomila na ulicama. Hodam po ulici pazeći da se ne zabijem u nekog, ponekad je potrebna prava nogometna vještina kako bi zaobišla ostale prolaznike i pronašli put kroz mnoštvo. No postoji ona vrsta ljudi kojima nije važno hoćete li ih zaobići ili se u njih zabiti, oni imaju ispružene ruke i voljni su kleknuti pred vas kako bi vas nešto pitali. Pogađate, to su ulični prosjaci.

 

Svi imamo takva iskustva, kad smo barem jednom sjeli na kavu nakon posla i taman otpili svoj prvi gutljaj, a već je došla osoba navodno oštećenog sluha ili izgubljenog vida da bi nam ponudila figuricu na privjesku ključa koja košta nekih 20 ili 30 kuna. Sigurno su vam poznate i situacije kada se vam se iza leđa prišuljala bakica sa ružama i ponudila ih vašem pratiocu, računajući valjda na to da će mu biti neugodno ne kupi li curi ružu. Osobno, da sam vlasnica kafića zaposlila bih pripadnika osiguranja i zabranila takvim ljudima  ulazak i uznemiravanje gostiju, jer svatko ima pravo uživati u svom miru. No ne radi se samo o ometanju u trenucima opuštanja, nešto drugo je ovdje važnije. Dostojanstvo izumire, i to naočigled. Kako godine prolaze, ono se modificira u neki oblik ulizivanja koji linijom manjeg otpora vodi u mazohizam i dokolicu. Kako nazvati tu novu osobinu, ne znam.

 

U doba recesije i nezaposlenosti izniknulo je mnoštvo prosjaka no jednako tako i prevaranata koji igraju na kartu ljudske sućuti i altruizma te pokušavaju izbjeći osmosatno radno vrijeme prosjačenjem. Možda je i nepravedno koristiti taj termin kad se govori o ljudima koji zapravo žicaju novac, a iz aviona je vidljivo da bi itekako mogli raditi. Zaista nije isto vidjeti nemoćnu staricu i invalida koji sjede na pločniku i zahvalni su za svaki novčić i mladu majku koja koristi dijete kako bi izvukla novac od ljudi. Osjećam gađenje, a ne sućut. Mlade majke sjede na stepenicama pored Importanne centra držeći nemoćno dijete u rukama govoreći na sav glas kako je gladno. No, logično razmišljajući, bez sentimentalizma, pitam se: ako ta slika ne dira oca djeteta, zašto bi trebala dirati u srce mene ili bilo koga drugoga? Osim toga, mnogo je poslova koje bi takve žene mogle raditi, ali lakše je čekati da novci padnu s neba. Je li lakše žrtvovati udobnost od dostojanstva? Hoćemo li mi svi ostali biti budale koje rade osam sati i onda dijeliti novce samohranim majkama, ili je to stvar socijalne službe? Svojedobno, u Sarajevu je čak bilo zabranjeno prosjačenje na ulicama, postojale su sankcije za takve ljude, no ovdje ne vidim nikoga tko bi maknuo te ljude s ulica.

 

prosjakinja

 

Kakvu sliku pruža jedna europska metropola poput Zagreba kad dođe strani turist, možete samo zamisliti. U okruženju mladih žena s djecom koje napadaju s ispruženim rukama iz svakog ugla, svi trgovački centri padaju u sjenu, jer se zapravo vidi da je država negdje zakazala. No zakazalo je i dostojanstvo, ono je postalo staromodna kategorija. Jesu li te mlade majke pomislile kakav primjer pružaju svojoj djeci, koje odmalena uče da se čovjek mora ponižavati kako bi osigurao egzistenciju, da se ljudi ne razlikuju od životinja jer takve osobe lutaju po ulicama poput napuštenih mačaka da bi uhvatile kakav zaostali obrok? Nijedan posao nije tako sramotan kao što je sramotno prosjačenje. Pranje zahoda, rad u kanalizaciji, možda čak i prostitucija, predstavljaju manju sramotu od stajanja na ulici i čekanja tuđe milostinje. 

 

I tako iz dana u dan, ponavlja se ista priča, dok u crnoj kronici ne osvane da je neka prosjakinja silovana, da je prosjak pretučen, a onda će se svi zgražati nad ljudskom bezosjećajnom prirodom i uvjeriti se u Darwinov zakon jačega. Mnogi će osuđivati nasilje, mnogi će popovati o moralu i nedostatku altruizma - a dostojanstva će se tek rijetki sjetiti. A možda bi baš ta zaboravljena osobina pomogla mnogim takvim ženama i muškarcima da pronađu onaj pravi put i izbjegnu vlastitu crnu sudbinu. {jathumbnail off}

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version