Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Biti majka je politički nekorektno

mamaibeba
 
Znate li tko je Doris Stump? Ni mi nismo imali pojma tko je dok nismo doznali za njenu inicijativu nastalu još u lipnju 2010. godine koja je sada ponovno oživjela. Gospođa Stump švicarska je političarka, parlamentarna zastupnica svoje zemlje u Vijeću Europe, a pažnju javnosti privukla je kada je uputila zahtjev Europskoj komisiji da zabrani uporabu riječi 'majka' jer je seksistička i prikazuje žene kao seksualne objekte i niža bića. Kaže, trebalo bi koristiti neku rodno neutralnu imenicu. 

Inicijativa za sada nije prošla, a ukoliko do toga dođe nećemo biti previše iznenađeni. Naime, nešto više od godinu dana nakon što se pojavila, briselski birokrati izdali su letak u kojem savjetuju političare da koriste rodno neutralan rječnik, a u Europskom parlamentu je uvedena zabrana oslovljavanja tamošnjih djelatnica s 'gospođo' ili 'gospođice.' Pogađate već, degradirajuće je i seksistički. Feministice su ovu odluku podržale jer kažu da nije u redu koristiti izraze koji upućuju na bračni status žene jer je to uplitanje u njenu privatnost.  

Krenimo od posljednjeg. Slažem se da nije umjesno zadirati u privatnost žene, a naročito ne valorizirati je putem saznanja o činjenici ima li kod kuće supruga ili ne. Međutim, u svom spolno osvještenom zanosu feministice zaboravljaju jednu svakodnevno primjenjivu, ali važnu činjenicu - u zapadnoj kulturi je uvriježeno nepisano pravilo da se sve punoljetne žene ionako oslovljava s 'gospođo', baš kao što joj se obraća koristeći zamjenicu 'Vi', iz poštovanja. Na taj način nitko nikada ne dovodi u pitanje njen bračni status. 

No nipošto se ne bih složila s tvrdnjom da je oslovljavanje žene s 'gospođo' na bilo koji način degradirajuće. Feministice i EU birokrati smatraju da jest zato jer se time u prvi plan stavlja ženin spol. Ne vidim što je u tome zapravo loše. Žele li nam time poručiti da je biti žena sramota i nešto manje vrijedno, pa je stoga to dobro sakriti? Kao kad imate poluludog ujaka u obitelji za kojeg ne želite da itko zna pa ga nikada ne spominjete pred svojim obiteljskim prijateljima, a ako ga netko slučajno i spomene pravite se da ga se ne sjećate? Ne vidim apsolutno niti jedan razlog zbog kojeg bih se trebala sramiti činjenice da sam žena, a već i sama pomisao na to da netko misli da me takvo nešto vrijeđa me zapravo vrijeđa. U potpunosti sam sigurna da ne bih reagirala dobro kada bi me netko tretirao kao 'to' ili 'ono', ili kada bi se sramio pokazati se u javnosti u mom društvu jer nemam u sebi y kromosom i nedostaje mi Adamova jabučica. Žensko sam, želim da se zna da sam žena i da me se poštuje ne kao nekakvo biće već kao ženu. I pouzdano znam da tako razmišljaju gotovo sve pripadnice ljepšeg spola koje poznajem. 

Iz istog razloga ne mogu zamisliti zašto bi nekog vrijeđalo reći da je majka. Pitam se, kako bih onda ja trebala predstaviti svoju majku u nečijem društvu? 'Ovo je ono što me je rodilo?' Ili: 'Ovo je jedno od mojih roditelja?' I kako ću joj pritom objasniti da se naši odnosi nisu naglo zahladili i da ne patim od pubertetske iskompleksiranosti zbog činjenice da sam se negdje pojavila sa svojom mamom? Gospođa - neka mi oprosti na uvredi - Stump kaže da nije OK da se ženu definira kroz majčinstvo. U redu, slažem se, nije! Nekako me uvijek uhvati bijes kad u novinama pročitam nešto poput: 'Poginula majka troje djece.' Žele li time implicirati da je smrt žene koja nema djece manje tragična? Međutim, to i dalje ne znači da bi trebali smatrati uvredljivom činjenicu da smo za neku ženu rekli da je majka, ako ona to doista jest. Ne mislim da smo je time na bilo koji način ponizili. Štoviše, ako netko smatra ponižavajućim to što smo spomenuli da je netko majka, predlažem mu da posjeti psihijatra. Žao mi je, nemam politički korektan izraz za ovo. 

lezbe

Zapravo - nije mi žao. Dobar kućni odgoj smatram iznimno važnim, a jednako tako neizmjerno držim do dobre stare pristojnosti u ophođenju među ljudima. Međutim, ne smatram da zbog toga trebamo podlijegati teroru političke korektnosti. Ako je netko žensko, ne trebamo skrivati da je žensko. Ako je ta ista žena rodila, ne trebamo skrivati da je majka. Razlog tome u ovom slučaju ne leži samo u činjenici da je takva, pretjerana politička korektnost, neizmjerno blesava, a uz to i grozno licemjerna, već i u dugotrajnim implikacijama koje takva praksa ima na pojedinca i na društvo u cjelini. Zastanimo na trenutak i zapitajmo se: hoće li rodno neutralno društvo doista učiniti ovaj svijet boljim? 

Neki smatraju da hoće. U glavnom gradu Švedske, Stockholmu, otvoren je dječji vrtić Egalia, a financira ga švedska vlada. Moguće je da vam već sam njegov naziv govori dovoljno - u njemu se strogo vodi računa o zadržavanju rodne neutralnosti među djecom. Tako je, na primjer, zabranjeno koristiti osobne zamjenice kako što su 'ona' i 'on' a umjesto njih kaže se 'prijatelj' ili se koristi rodno neutralna zamjenica 'hen' posuđena iz finskog jezika. Nadalje, u vrtiću se vodi računa o tome da se djecu ne uči spolnim stereotipima pa su tako igračke koje tipično vezujemo za djevojčice, kao što su recimo lutke, stavljene odmah pored onih koje tipično vezujemo za dječake, kao što su recimo autići. Uz to, zabranjena je uporaba onih knjiga koje naglašavaju tradicionalnu podjelu uloga po spolovima pa tako tamo nećete naići na Snjeguljicu i Trnoružicu već na bajke gdje, recimo, dvije lezbo žirafe usvajaju krokodilčića. 

Lotta Rajalin, ravnateljica Egalije, smatra da je bit ovog rodno neutralnog vrtića pružiti djeci što je moguće više izbora, a ne ih ograničavati na temelju očekivanja koja društvo postavlja pred njih na temelju njihovog spola. Na prvi pogled ovo čak zvuči  plemenito. Zašto se djevojčica ne bi mogla igrati autićima, a dječak lutkama? Samo, iskustvo iz stvarnog života nam govori da će preko 90 posto djevojčica ionako u hrpi igračaka posegnuti za lutkom, a isto toliko dječaka za autićem. Djevojčice su sklonije igri s lutkama zbog urođenog majčinskog instinkta dok dječaci zbog atavističkog nagona lovca i konstruktora imaju sklonost mehanici, pa tako i automobilima. 

Ipak, kažu, izbor je dobar.  Također, principi koji se primjenjuju u vrtiću Egalia odgovaraju stavovima bihevijorističke škole odgoja koja vjeruje da osobnost djece formira odgoj i da ona nije urođena. Slijedom te logike, djevojčicama i dječacima treba istovremeno davati na raspolaganje baratanje različitim vrstama igračaka kako bi ona sama mogla odlučiti koje će odabrati. Jer, kao, djeci ništa nije prirodno urođeno. Zanimljivo je da će isti ti ljudi nerijetko posegnuti za argumentom da se na homoseksualizam ne može utjecati jer je - urođen. Zašto bi nekome prirodno bila urođena sklonost istom spolu, ako mu prirodno nije urođen i sam njegov spolni identitet? 

Što zapravo dobivamo brisanjem rodnih razlika? Odnosno, koliko je to zapravo svrsishodno i primjenjivo u praksi? Možete li, na primjer, zamisliti muški ragbijaški tim u kojem s mišićavim grubijanima od preko stotinu kilograma igra žena od nekih šezdeset? Ili jednog od tih istih stokilaša kako se izvija i pleše na šipki u striptiz klubu? Zapravo, jeste li ikad čuli za striptiz klub za žene? Mada postoje primjeri muškog striptiza, ustanove u kojima bi se on prakticirao nikada se nisu raširile diljem svijeta kao one gdje striptiz izvode žene, iz vrlo jednostavnog razloga - besmislene su. Koliko nam je poznato, ne postoje takvi klubovi, samo grupe stripera. Žene na vizualan podražaj ne reagiraju na jednak način na koji i muškarci. 

Moglo bi se nabrojiti još mnogo dodatnih primjera sličnog tipa. Zaključak je uvijek isti: negiranje urođenih razlika među spolovima može samo rezultirati zbunjenošću, nefunkcionalnošću u praktičnoj primjeni te u konačnici općim kaosom. I napokon, treba još istaknuti ovo - u današnjem, neoliberalnom svijetu, uče nas kako je poželjno prihvatiti različitosti. Europa treba prihvatiti doseljenike islamske vjere u ime tolerancije prema različitosti. U ime te iste tolerancije, bijelci ne smiju diskriminirati crnce, katolici stigmatizirati ateiste, a heteroseksualci homoseksualce. Ovo je svijet šarenih boja i različito je lijepo, kažu.

Slažem se. Jest. Mislim da je doista ružno na silu tjerati ateista da počne vjerovati u Boga kao i homoseksualca da ignorira to što doista jest i počne osjećati seksualnu privlačnost prema suprotnom spolu. No ne mogu ne zapitati se: zašto bi tu različitost trebali poštovati u svim drugim slučajevima osim kada je u pitanju rod? Zašto treba poštovati nečije pravo da se ističe kao musliman, kao crnac ili kao gay, ako treba i kroz paradu koja prolazi glavnom gradskom ulicom, ali ne i pravo da se ističe kao žena i majka? Znači li to da je biti musliman, crnac i gay samo po sebi vrlina, a biti žena i majka sramota? 

Forsiranje rodne neutralnosti u konačnici ne predstavlja ništa drugo nego negaciju prirodno urođenih razlika između žena i muškaraca. A znamo da u sukobu između prirode i čovjeka potonji uvijek izvlači kraći kraj. 

{jathumbnail off}
 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version