Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Školska uniforma neće učiniti svijet boljim

skolskeuniforme

Nacionalno vijeće učenika Hrvatske uputilo je u utorak, 6. ožujka 2011. godine, poruku ministru znanosti, obrazovanja i sporta, Željku Jovanoviću, u kojoj su, uz niz drugih prijedloga, naglasili kako se zalažu za uvođenje uniforma u škole u cilju suzbijanja diskriminacije među učenicima koja u posljednje vrijeme često rezultira nasiljem. U posljednjih nekoliko godina inicijativa za uvođenjem uniforma u školskim klupama više puta se je javljala. No je li to doista pravo rješenje? 

Krenimo od dobrih strana nošenja školske uniforme. Istina jest da su roditelji nekih učenika lošijeg financijskog statusa od ostalih i da stoga ne mogu svojoj djeci priuštiti odjeću kakvu nose njihovi vršnjaci. Djeca su inače sklona stvaranju pritiska na pripadnike svoje generacije, posebno na one u razredu, a u današnjem površnom i izrazito komercijalno nastrojenom svijetu biti, na primjer, jedino dijete u razredu koje si ne može priuštiti traperice s markom ili tenisice zvučnog imena doista može postati pravi pakao za malog nesretnika. Uvođenjem jedinstvenih uniformi za sve takva vrsta diskriminacije, na temelju odjeće, bi se spriječila. 

Za sad zvuči dobro. Ali naivno je vjerovati kako će uvođenje uniformi samo po sebi spriječiti diskriminaciju među učenicima i zlostavljanje slabijih. Djeca će i dalje imati dovoljno razloga zadirkivati jedna druge, a time im je posljedično otvoren i put ka zlostavljanju. Netko će imati ljepšu, moderniju frizuru, a netko konzervativniju. Također, uvijek će postojati dijete koje će imati prištiće na licu, dijete koje nosi naočale, dijete koje muku muči s prekomjernom težinom ili nekim tjelesnim nedostatkom, dijete koje se jače znoji, kao i dijete koje je po prirodi povučenije i sramežljivije te time podložnije pritisku zlostavljača. Uniforme će pomoći da su svi učenici odjeveni jednako ali to ne znači da će stvarno i biti jednaki. I konačno, čak i kada bi se nekako uspjela uvesti utopijska, apsolutna, prisilina ideja jednakosti u razredu, i dalje ostaje otvoreno pitanje: a što kada se oglasi posljednje školsko zvono u danu? Nakon završetka nastave ionako će svi objesiti uniforme preko stolaca ili ih nehajno baciti na krevet ili pod svoje sobe, i ponovno će se pojaviti u javnosti u svojoj 'civilnoj' odjeći - neki u onoj s markom, neki siromašni, neki sa stilom, neki obični i bez stila, neki skladno odjeveni, neki bez osjećaja za estetiku... i eto opet prostora za diskriminaciju po pitanju odjeće. 

Problem s kojim se ovdje suočavamo jest zapravo činjenica da uvođenje školskih uniformi s namjerom spriječavanja diskriminacije, a time i nasilja, ne može u konačnici biti učinkovito jer se takvim postupkom pokušava sanirati posljedica, a ne uzrok. Ako recimo, padnete i slomite nogu, jako će vas boljeti. Uzimanje odgovarajuće doze analgetika spriječit će bol no ako liječnici ne saniraju prijelom i ne stave vam nogu u gips vaša noga i dalje će biti slomljena. Drugim riječima, spriječili ste simptom, posljedicu, ali ne i sam uzrok, i time zapravo niste učinili - ništa. Umjesto što se pitamo kako spriječiti djecu da jedna drugu diskriminiraju jer im roditelji nemaju dovoljno novca za skupu odjeću, zato jer nose naočale ili zato jer su debela, trebamo se zapitati: zašto smo uopće dozvoliti nastanak društva u kojem se vrijednost čovjeka ocjenjuje kroz njegov tjelesni izgled i financijsko stanje? Nije li pomalo licemjerno zgražati se nad činjenicom da je grupa djevojčica prebila kolegicu iz razreda jer nije dovoljno lijepa u svijetu u kojem se smatra normalnim organizirati izbor za dječje missice i u kojem vlada bolesna opsjednutost rangiranjem, i to onim koje se najčešće temelji na vrlo površnim kriterijima koji uopće ne uzimaju u obzir inteligenciju, duhovnost i istinski ljudske kvalitete kako što su dobrota, nesebičnost i čast? S jedne strane ćemo u medijima gurati vijesti o stilu kojeg furaju Suri Cruise, Romeo Beckham i Vivienne Jolie-Pitt, a s druge ćemo se zgražati jer je našoj djeci danas važnije biti lijep i dobro odjeven nego biti častan? Gurat ćemo anoreksičnu narkomanku Kate Moss kao ideal ženske ljepote i onda se čuditi kada se svi rugaju djevojčici koja ima pet kilograma viška? Stvoriti jedan nakaradan vrijednosni sustav i onda izigravati moralnu vertikalu koja se zgraža kada djeca taj isti vrijednosni sustav primjenjuju među školskim klupama iznimno je licemjerno, a mogli bi ovdje upotrijebiti i neki puno teži atribut. 

Kada govorimo o problematici uvođenja školskih uniforma moramo također imati na umu da čak i kad bi nekim čudom uspjeli stvoriti gore spomenutu apsolutnu jednakost među djecom, ostaje nam kao problem činjenica da ih takvim pristupom ne učimo prihvatiti različite od sebe već im poručujemo: 'Samo oni koji su jednaki vrijede.' Ako je netko siromašan, ćorav ili debeo, rješenje ne leži u tome da se njegovo siromaštvo, loš vid ili prekomjerna težina silom sakriju, kao sramota koju nitko ne smije vidjeti, već da se stvori sustav vrijednosti u kojem će kako djeca tako i odrasli ljudi normalno prihvatiti svakoga tko ima šuplje džepove, naočale ili šlaufić oko struka. Jedna od temeljnih pogrešaka današnjeg neoliberalnog sustava vrijednosti leži u tome da se na silu pokušava uvoditi jednakost među ljudima koju je zapravo nemoguće provesti, a zanemaruje se istinski liberalna ideja ravnopravnosti. Kada mala razredna ljepotica, buduća zvijezda modnih pista, i njena bucmasta kolegica s naočalama budu mogle sjesti zajedno jedna pored druge u klupu i kada se potonja ne bude trebala bojati da će je zadirkivati jer nije dovoljno dobra, tada će ovaj svijet biti bolji - s uniformama i bez njih. 

{jathumbnail off} 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version