Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Bitka s birokracijom - u očekivanju Godota

uuredu

Jednog lijepog jutra na zagrebačkim ulicama odvijala se anketa pod nazivom Što mislite o učinkovitosti državnih službi? Anketari su dočekani bujicama psovki i salvama nezadovoljstva, pojedini prolaznici ih nisu udostojali ni pogled, a kamoli odgovora, no djed Branko i njegov unuk Filip bili su glavne zvijezde ove jutarnje sapunice. 'Ma to je lijena bagra, šta me uopće pitaš?', promrsio je Branko hrapavim glasom. 'Piju kave , onda idu na čik pauzu, a onda telefoniraju i šire najnovije tračeve. To je njihov radni dan. Moj upit je završio u arhivi, nikad nisam dobio odgovor na njega. Štakori, paraziti, sramota...'  Na kraju odgovora Branko je pljunuo na pločnik.
 
Njegov unuk se nadovezao: 'Imam frenda koji tamo radi, kak se dobro uvalio... skinul je s interneta cijelu CSI sezonu. Jedino su pornići zabranjeni, ali možda zaobiđe zabranu, to će onda bit tulum.'
 
I dok su se djed i unuk natjecali tko će više ispljuvati parazite u državnim službama, Antonija, savjetnica u jednoj državnoj firmi, žurila je na posao.
 
Antonija ima deset godina staža. Nije omiljena u pretežno babljem kolektivu sastavljenog od žena u menopauzi, a ima čak četiri nadređene osobe. Njena priča dobila tragičnu notu kad je jednog dana zaprimila dopis stranke G., žalbu kojom je zahtijevao ostvarenje prava koja mu po zakonu pripadaju. Budući da se radilo o hitnosti, ona je uredno napisala odgovor, no morala je skupiti potpise svoje četiri šefice. Odjel, odsjek, uprava, svako ima svoju nadređenu osobu bez čijeg potpisa akti ne mogu proći.

Zdenka, prva nadređena, vratila joj je odgovor uz prijezir. 'Zar ovakav dopis? Ne smiju biti takvi veliki razmaci , na šta to liči?' Forma je u ovoj firmi veoma važna i dopis mora biti pravo umjetničko djelo da bi ugledao svjetlo dana. Antonija stišće zube i ispravlja dopis, koji joj se opet vraća jer Zdenka nije bila zadovoljna poretkom riječi u rečenici. Nakon tjedan dana dopis je još uvijek kod Zdenke jer je ona imala  u međuvremenu smrtni slučaj. Antonija pokušava preskočiti red i daje dopis drugoj šefici, Ivančici koja vodi odjel. Vraća joj se s post it papirićem na kojem piše: 'Ja bi da ovo ipak Zdenka pogleda kad se vrati.'

luj14Prolazi još jedan tjedan, Zdenka konačno potpisuje dopis, i Antonija traži Ivančicu. 'Na službenom putu je. Znaš da i ja uvijek poljubim vrata', suosjećajno joj kaže kolegica Marija. U međuvremenu G. zove telefonom i pita u kojoj je fazi njegov postupak. Antonija objašnjava da čeka odobrenje nadređene. Prošlo je mjesec dana, da bi glavna šefica, Karolina, pozvala Antoniju u svoj ured. 'Mala, što je sa žalbom onog G.? Prijetio nam je novinarima da odugovlačimo postupak.' Antonija, crvena u licu, objašnjava gdje je zaglavio predmet. Bijesna Karolina zove Ivančicu i Zdenku na dnevni red, potpisuje žalbu i daje nalog da se hitno otpremi.
 
Nakon dva tjedna Antonija dobiva odgovor. 'Budući da je gospodin G. u međuvremenu preminuo, administrativni troškovi prelaze na njegove nasljednike pa vas molim da se o tome očitujete.' Antonija piše obustavu postupka i demonstrativno govori Zdenki: 'Gospodin je preminuo, ali ovaj put sam stavila dovoljan broj razmaka.' Zdenka odgovara kao bijesan pas da je ona šef, a Antonija joj zalupi vratima pred nosom.

Sljedećeg dana Antonija je dobila visoku temperaturu. Vratila se nakon deset dana na posao, a na stolu ju je čekala ona ista hrpa koju je ostavila na odlasku. Nitko je nije zamijenio, a predmete koje je riješila Zdenka joj je vratila s napomenom o točkama, zarezima, razmacima i redoslijedom riječi u rečenici. Antonija trenutno traži novi posao.
 
I tako smo dobili odgovor na pitanje zašto je birokracija spora. Ne treba kriviti pojedince, nego sistem. Primjerice, jedno švedsko ministarstvo rada ima 50 zaposlenih osoba, u odnosu na hrvatska koja imaju u prosjeku 500 – 1.000 zaposlenih ljudi. Jedan šef dolazi na jednog zaposlenika, a postoje slučajevi gdje se odjel sastoji od jedne osobe koja je samoj sebi šef. I onda dolaze do izražaja demonstracija moći i reinkarniranje autokracije, jer je šef Louis XIV koji je nedodirljiv i ne dopušta tuđa mišljenja.
 
Čl. 1. Ustava RH govori: 'Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva, demokratska i socijalna država.' Demokratska? Socijalna? Država u kojoj svatko ima pravo na slobodu mišljenja? Kad se Antonija na kraju obratila sindikalnoj povjerenici radi zaštite svojih prava i mobbinga, žena joj je grubim glasom odgovorila : 'Je, pa kaj vama ovo treba? Udajte se i rodite djecu. Nema veće sreće nego kad dođete doma i mali mišek vam veli mamica...'
 
Jedna žalba, upit, predstavka jednog hrvatskog građanina su zapravo glavni akteri Beckettove drame U očekivanju Godota. Čekali su tajanstvenog gospodina ali su znali da neće doći. Kao ni ostvarenje hrvatskih građanskih prava.

{jathumbnail off} 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version