Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Fenomenologija

Licemjerje države i medija u odgoju djece

obitelj 
 
Ako ste roditelj, pokušajte zamisliti kako bi se osjećali da vam oduzmu djecu zbog toga jer su odlutala predaleko od kuće. Upravo to je ono što se dogodilo bračnom paru Galić, Sanji i Tomislavu, iz Zaprešića čije kćeri, Petra (12) i Iris (10) su nestale na nekoliko sati. Prema napisima vodećih hrvatskih medija, sestre su se udaljile od kuće i, nakon što je za njima pokrenuta potraga zahvaljujući kojoj su dospjele na sve moguće naslovnice, pronađene su već istog dana u mjestu Marija Magdalena, desetak kilometara od kuće. Žive i zdrave. 
 
Centar za socijalnu skrb zbog toga ih oduzima roditeljima na 60 dana i šalje ih baki u mjesto Lukavec. 

Roditelji su, razumljivo, užasnuti. Kako piše Jutarnji list, šokirana majka Sanja kaže da je svoje kćeri uspjela vidjeti na svega dvije minute, a onda su joj ih oduzeli. Ako ne postoji nešto više, puno, puno strašnije, u pozadini, u potpunosti razumijem ovu majku i suosjećam s njom. Istovremeno, pokušavam se sjetiti sebe i vlastitog djetinjstva. Ne samo što se tada nismo javljali roditeljima mobitelom kada bi kao djeca izašli iz kuće u igru već mobitela jednostavno - nije ni bilo! I zamislite, svi smo ostali živi, zdravi i normalni. 

Naravno, ako je dijete pristojno i dobro odgojeno, očekuje se da roditelji znaju kuda ide, s kim je i kada će se vratiti kući. Tako je bilo u moje doba, tako bi trebalo biti i danas. Štoviše, sudeći po gore navedenom primjeru gdje Centar za socijalnu skrb oduzima djecu nakon što su nestala na nekoliko sati, nameće se zaključak da država očito danas više no ikada od roditelja očekuje apsolutno nametanje discipline svojoj djeci. 

Nije to ni tako loše, reći ćete. Međutim, što ako su vam istovremeno mjere koje smijete primijeniti kako bi tu istu djecu disciplinirali vrlo ograničene? Ako udarite dijete po guzi, ma što god da skrivilo, riskirate ne samo osudu dežurnih moralista već čak i zatvorsku kaznu. Krajem veljače ove godine mediji su objavili vijest o 25-godišnjoj majci I.P. iz Pule koja je osuđena na šest mjeseci zatvora jer je svog sinčića udarila po guzi kuhačom. Pokušajte sada na trenutak zamisliti da imate dijete koje se ode vani igrati i da odluta, kao što se to dogodilo mami Sanji, i da ga, nakon što ga pronađete, za kaznu istučete malo po guzi kako bi mu dali do znanja da to više ne smije učiniti - država će vam ga oduzeti jer ga zlostavljate. Ako pokušate vikati, dijete ima pravo nazvati plavi telefon i optužiti vas za verbalno,  psihičko zlostavljanje. Ukratko rečeno, s jedne strane država od vas očekuje da provodite disciplinu nad svojom djecom dok vam s druge strane vezuje ruke kad tu istu discilinu pokušate provesti. Država se, dakle, u ovom slučaju ponaša krajnje licemjerno. 

Na još jedan oblik licemjerja, kada su u pitanju odgoj djece i njihova dobrobit, redovno nailazimo u medijima. S jedne strane, na portalima i u tiskovnim izdanjima novina svako malo će se pojaviti duboko moralizirajući tekst čiji autor će se zdušno zgražati zbog toga jer su se djevojčice u višim razredima osnovne škole slikale gole mobitelom i dilale fotke za novac i zbog toga jer su oralno zadovoljavale svoje kolege iz razreda u WC-u škole umjesto da pohađaju nastavu, i biti veći katolici od pape kada doznaju da je curica od 14 godina za okladu spavala s čak sa 100 muškaraca. Naravno, ovakvi primjeri doista jesu za zgražanje ali kad, s druge strane, pogledate da im isti ti mediji licemjerno svakog dana serviraju jednu Avu Karabatić koja nasred robne kuće šeće s vlastitim ocem i pušta da joj ispadnu sise, jednu Aleksandru Grdić koja otvoreno izjavljuje kako se želi ševiti nasred stadiona Crvene Zvezde u Beogradu i priču o seksu na jednu noć Maje Lene Lopatny i nekakvog Srbina kojeg je upoznala u reality show emisiji Survivor, i kad im taj isti Survivor prikazuju u udarnom večernjem terminu predstavljajući njegove protagoniste kao zvijezde i uzore, dođe vam da se ispovraćate od silne količine licemjerja koju vam guraju niz grlo. Kako možete od jedne mlade djevojke očekivati da se ponaša normalno kada joj kao uzore namećete ono što možete sastrugati sa samog dna društvena kace? To je kao da netko odrasta uz lokalne mafijaše i da ga učite da nikad ne smije krasti. U najmanju ruku zvuči smiješno. 

Sve u svemu, biti roditelj danas je postalo skoro pa nemoguća misija. Ako ne disciplinirate djecu, država će vas kazniti jer niste dovoljno dobar roditelj. Ako ih disciplinirate kazniti će vas - opet zato jer niste dovoljno dobar roditelj. Od utjecaja raznih Karabatićki i Grdićki, kao i od sustava vrijednosti koje iste slijede, ih je tako reći nemoguće zaštititi, a ako to i pokušate napasti će vas kvazidušebrižnici koji provode neoliberalnu inkviziciju namećući vam upravo onaj sustav vrijednosti koji vam vrišti u lice s naslovnica trash portala i tabloida. Zanimljivo je ovdje  primijetiti još jednu stvar. Nikada prije nismo bili bombardirani s toliko dušebrižničkih članaka o dobrobiti djece - od već gore spomenutog moraliziranja nad maloljetničkim seksom do priča o svećenicima zlostavljačima - i nikad prije nismo imali na raspolaganju toliko velik broj knjiga i stručnih, polustručnih i pseudostručnih članaka o odgoju djece, a opet, nikada prije na svijetu nije bilo toliko mnogo psihički nestabilne, duboko nesretne, delikventne i nesređene djece. Poruka je jasna - možda je konačno vrijeme da država prestane izigravati mamu i ponovno da priliku roditeljima raditi ono što najbolje znaju i za što su ih priroda i stoljećima prenošena urođena sklonost naučili bolje od bilo koje knjige. Preživjele su to generacije prije nas, preživjet će i one poslije. 

{jathumbnail off} 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version