Filozofija i religija
Čestitamo blagdan Tijelova
Kategorija: Filozofija i religija Kreirano Četvrtak, 07 Lipanj 2012 09:25 Napisao/la G.M.
Svim čitateljicama i čitateljima fizzita katoličke vjeroispovijesti čestitamo blagdan Tijelova i želimo vam da ga provedete u miru, radosti i veselju sa svojim najdražima.
Danas je dan kada se sjećamo Velikog četvrtka i prve pojave Euharistije, što je i razlog zašto ovaj blagdan ne obilježavamo na fiksni datum već uvijek baš u četvrtak, i to onaj deveti u nizu nakon Uskrsa.
U posljednji četvrtak svog ovozemaljskog života, Isus Krist pojeo je svoju posljednju večeru, u društvu 12 apostola. Mada se u Novom zavjetu nigdje je spominje sam naziv Posljednja večera, o njoj jasno govore sva četiri evanđelja. Tako, na primjer, Evanđelje po Marku kaže: 'Dok su blagovali, uzme Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga, dade im ga i reče: 'Uzmite, ovo je tijelo moje.' Tada uzme čašu, zahvali i dade im je, i svi su pili iz nje. Pritom im reče: 'Ovo je krv moja Novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.' U prvoj poslanici Korinćanima također su navedene Isusove riječi: 'Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.'
Bio je to trenutak kada je uspostavljena euharistija, jedan od katoličkih svetih sedam sakramenata, uz krštenje, krizmu, ispovijest, bolničko pomazanje i vjenčanje. Sam čin euharistije, ili svete pričesti, redovno je prisutan na katoličkim misama, a upravo on je još od 16. stoljeća i pojave protestantske reformacije, jedan od glavnih kamena spoticanja između pripadnika katoličke vjere i onih protestantskih denominacija.
Katolička crkva, naime, uči da kada dođe do posvećenja hostije i vina tijekom mise, oni prestaju biti to što jesu i pretvaraju se, u doslovnom smislu, u tijelo Isusa Krista. Ovu doktrinu još nazivamo transupstancijacijom. Katolici dokaz njene istinitosti prvenstveno nalaze u gore spomenutim evanđeljima. Mišljenje luteranaca, najbrojnije protestantske denominacije, ipak se nešto razlikuje. Naime, mada vjeruju da je Kristovo tijelo doista prisutno u kruhu i vinu, smatraju da ne dolazi do pretvorbe ovih namirnica već vjeruju u tzv. sakramentalnu uniju – smatraju da je Kristovo tijelo udruženo s hostijom i vinom te da zajedno egzistiraju u jednome. Takvu doktrinu nazivamo konsupstancijacijom. Međutim, neke druge protestantske denominacije, kao što su, na primjer, kalvinisti, smatraju da sam čin pričesti nema u sebi sakramentalni karakter, da ne dolazi do nikakve pretvorbe kruha i vina, a također ni da Isus nije prisutan uz njih. Umjesto toga, smatraju da je čin pričesti nužan samo kao spomen na Isusovu žrtvu no da pritom nije prisutno nikakvo čudo.
Današnji blagdan, Tijelovo, katolici su počeli prvi put obilježavati u 13. stoljeću. Sve je počelo kada je redovnica Julijana od Liegea, u Belgiji, javno izrazila želju za obilježavanjem blagdana u čast uspostave svete pričesti. Na tu ju je inspirirao pun Mjesec na kojem je ugledala tamnu mrlju koju je protumačila kao prazninu u katoličkom svetkovanju. 1208. godine prvi put joj se pojavila vizija Isusa Krista koja joj je savjetovala da se krene s obilježavanjem Tijelova, a ista se ponavljala, u redovnih razmacima, puna dva desetljeća. Međutim, sestra Julijana je o tome šutjela cijelo vrijeme sve dok se napokon nije povjerila svom svećeniku tijekom ispovijesti koji je potom o tome sve ispričao biskupu, Robertu de Thoreteu. Uz Julijanu i biskupa de Thoretea, snažnoj kampanji za uvođenje Tijelova kao blagdana pridružio se i Jacques Pantaleon, arhiđakon od Liegea, koji će kasnije postati papa Urban IV. Upravo taj papa proglasio je Tijelovo službenim katoličkim blagdanom, 1264. godine, 12 godina nakon smrti sestre Julijane.