Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Filozofija i religija

O danu Svih svetih i Dušnom danu

svijeće

 

Mnogi među nama krenut će danas na groblja i sresti mnogobrojna poznata lica dok budu koračali prema grobovima svojih najmilijih kako bi na njima upalili svijeće i postavili na njih buket cvijeća. Kroz svega nekoliko sati ta tužna i sumorna mjesta na koja uvijek odlazimo s nekom mješavinom nostalgije i sjete, obasut će sjaj tisuća treperavih plamenova svijeća, a šarenilo cvijeća učinit će ga nekako živim.


Prema kršćanskoj tradiciji, upravo na današnji dan, 1. studenoga, obilježava se blagdan Svih svetih da bi se odmah dan potom obilježio Dušni dan. To su dani posvećeni uspomeni na naše pokojnike, a šalju jednu od temeljnih poruka kršćanstva da upravo vjera u zagrobni život i u Božju nagradu nakon smrti daje smisao svemu što činimo za vrijeme ovozemaljskog života.


Izraz 'svi sveti' ponekad zna zbuniti laike. On se ne odnosi samo na one osobe koje je Crkva službeno proglasila svecima i kojima su posvećeni inače posebni dani u katoličkom kalendaru. Valja voditi računa o tome kako postoje mnogi, među njima možda čak i oni koje smo sami nekada poznavali, koji su živjeli savjesno i uzorito, požrtvovno obavljali svoje dužnosti, pomagali siromašnima i nemoćnima, trpjeli nepravdu i pokorom okajali svoje grijehe. Među njima su branitelji koji su hrabro pali za domovinu, majke i očevi koji su se odricali od vlastite dobrobiti u korist svoje djece, učitelji koji su nas ne samo podučavali činjenicama već i kako da budemo bolji ljudi, osobe svih zanimanja, rasa, nacija, svi oni koji su život proveli neupadljivo i danas su, osim u krugu svojih najbližih, zaboravljeni. Crkva smatra kako i oni zaslužuju počast i upravo zbog toga im je posvetila današnji dan. Danas je vrijeme kada trebamo otići na groblja, obnoviti uspomene na njih i zahvaliti im na svemu što su učinili za nas i za svijet oko sebe. Jer su jednako tako zaslužili biti sveti.


Sve je počelo još u doba Rimskog carstva. Okrutni rimski carevi poput Nerona, Domicijana i Dioklecijana kažnjavali su kršćane koje bi otkrili smrću pa su se tako potonji morali skrivati i okupljati u tajnosti kako bi mogli štovati svoju vjeru. Ipak, dobar njih je otkriven i za svoju odanost Kristu platili su životom te proglašavani svecima. U jednom trenutku je broj takvih svetaca do te mjere porastao da je odlučeno kako je nemoguće svakome od njih posvetiti poseban dana kad ćemo mu odati počast već da je bolje sve objediniti pod jednim danom.


U povijesti se Dan svih svetih prvi put spominje 397. godine. Upravo tada su se kršćani prvi put okupili kako bi odali počast svojim mrtvima. Međutim, na crkvenoj razini ovaj blagdan prvi put se obilježava tek nešto više od dva stoljeća kasnije 609. godine, kada papa Bonifacije IV posvećuje rimski poganski hram Panteon i proglašava ga kršćanskom crkvom posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji i svim kršćanskim mučenicima. Kao datum također posvećen njima u čast odabran je 13. svibnja, a upravo taj datum odabran je kako bi se preuzeo rimski blagdan Lemuria koji je padao na isti dan, a tijekom kojeg se vršio čitav niz ritualnih obreda kako bi se odala počast mrtvima i umirilo zloduhe i nemirne duše.


S vremenom se javio sve veći broj predstavnika katoličke crkve koji su javno izrazili negodovanje zbog činjenice da se datum jednog kršćanskog blagdana podudara s nekad slavljenim poganskim vjerovanjem. Zbog toga je papa Grgur III, čiji pontifikat je trajao od 731. do 741. godine, pomaknuo blagdan Svih svetih na dan kada ga i danas obilježavamo, 1. studeni. Međutim, odabirom novog datuma blagdan Svih svetih sasvim se je približio keltskom blagdanu Samhainom, danom tijekom kojeg su slavili svoja božanstva vjerujući kako je upravo tada, 31. listopada, najtanja granica između života živih i onih koji su ovaj svijet već napustili.


Prema kalendaru starih Kelta, koji su živjeli na području današnjeg Ujedinjenog Kraljevstva prije više od dva tisućljeća, upravo 1. studeni obilježavao se kao početak nove godine. Smatrali su, dakle, da 31. listopada umire stara godina, a 1. studenoga počinje nova. Vjerovali su da u noći između ta dva dana duše mrtvim posljednji put dolaze na ovaj svijet prije no što zauvijek odu u kraljevstvo mrtvih. Kako bi te iste duše znale pronaći put svojim kućama, na prozorima bi im ostavljali izdubljenu bundevu u kojoj se nalazila zapaljena svijeća. Ipak, mogućnost pojave mrtvih duša mnoge je stare Kelte plašila pa su se tako počeli odijevati u zastrašujuće kostime s maskama istovremeno stvarajući veliku buku kako bi otjerali zloduhe. Tako je nastao keltski blagdan nama poznat kao Halloween, danas ipak sveden na primarno komercijalnu razinu, osmišljen kao isprika za brojne zabave pod maskama zahvaljujući kojima će ponajviše profitirati kafići, noćni klubovi i trgovački centri.


Papa Grgur IV proglasio je 835. godine ovaj keltski blagdan poganskim te još čvršće utabao temelje 1. studenoga kao dana Svih svetih, a tog stava crkva se drži i dan danas. Crkva smatra kako se noć uoči Svih svetih ne bi trebalo obilježavati bučnim maskiranim zabavama i stavljanjem bundeva u dvorišta već tihom molitvom i paljenjem svijeća na prozorima kako bi se pozdravilo mrtve i u svečanom duhu dočekao dan kada im odajemo počast, blagdan Svih svetih.


Već sutra, 2. studenoga, uslijedit će još jedan kršćanski blagdan posvećen mrtvima, Dušni dan. Za razliku od blagdana Svih svetih posvećenog svima koji su zasluženi biti prozvani svetima, uključujući i one koje Crkva nije kanonizirala, blagdan danas nam poznat kao Dušni dan obilježavamo kako bi se pomolili za duše svih mrtvih i pomogli im da iz Čistilišta prijeđu u Raj i tako steknu Božje blaženstvo. Ovaj blagdan počeo se obilježavati 998. godine nakon što je opat sveti Odilion u samostanu u Clunyju u istočnoj Francuskoj odlučio povezati već ustoličenu posvetu svim svecima sa zagovorom za duše koje čekaju Božji blagoslov. Tako je nastao Dušni dan, blagdan posvećen svim dušama za čiji spas molimo.


Jedan i drugi dan podsjećaju nas na to da je život, ma kakav god da bio, samo prolazan, i da je zapravo tanka linija između njega i smrti. Danas i sutra dani su kada ste stapaju, više no ikada, prošlost, sadašnjost i budućnost, dani kada se trebamo prisjetiti svojih mrtvih i imati na umu da su nam oni, ma koliko daleko nam se sada činilo da jesu, sasvim blizu.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version