Nekako nema smisla pitati vas: 'imate li traperice u svom ormaru?' Gotovo da nema čovjeka u zapadnom dijelu svijeta, pa i šire, koji ne posjeduje barem jedan primjerak ovog popularnog odjevnog predmeta nazvanog po tzv. Genovskoj plavoj boji. U njima možete vidjeti tinejdžere na svojim već tradicionalnim gradskim okupljalištima, mlade u noćnim izlascima, nogomertnim utakmicama i drugiim sporskim manifestacijama, obitelji na izletima, zaljubljene parove u šetnji, turiste u obilasku grada, domaćice na tržnici, društva u kafićima, studente, zaposlene, nezaposlene, stare i mlade. Teško je danas zamisliti nečiji ormar bez barem jednog para traperica u njemu.

No ipak, sama kupovina traperica zna biti prilično frustrirajuća. Evo i zašto. 

Prvi razlog je cijena. Recimo da ste tinejdžer ili, još bolje, u kući imate tinejdžera koji želi nove traperice koje će se, naravno, financirati iz vašeg džepa. Znate već kako to ide - tinejdžeri su čoporativna bića koja osjećaju snažnu potrebu identificiranja sa svojom ekipom. Ekipa, naravno, nosi traperice - ali, pogađate, ne bilo kakve. Nose fensijanerske. S markicom. One koje su cool. Ako mu kupite uncool traperice snažno ste udarili izravno na njegov društveni ugled. Na pomisao da će on biti jedini luzer koji nema tamo nekakve Dieselke ledi mu se krv u žilama od užasa. No pogađate opet - one koštaju. Dakle, riskirate osobni bankrot ili tinejdžera u kući koji vas mrzi iz dna duše jer ste mu upropastili život. 

Čak i ako idete kupovati traperice sebe - a recimo da ste dovoljno zreli da vas nije briga za markicu i društveni ugled - danas ćete teško pronaći nešto zadovoljavajućeg izgleda unutar najnižeg ranga cijene. Ni vi baš ne želite šetati u štracama očajno lošeg dizajna, skrojenih od materijala koji puca već na prospektu, zar ne? 

Drugi razlog frustracije kupovinom traperica jest činjenica da je sve teže pronaći odgovarajući model za ljude normalne veličine. Ako ste anoreksični tinejdžer ili manekenka čija tjelesna obilježja zadovoljavaju današnje gay standarde u modi možete slobodno preskočiti ovaj odlomak - naime, vi s kupovinom traperica problema nemate, barem ne kada je u pitanju njihova veličina. Mi ostali nerijetko doživljavamo ovu situaciju: 'Žao nam je, nemamo tako velike brojeve.' Da se razumijemo, ti famozni 'veliki brojevi' nisu oni od kojih možete napraviti šatorsko krilo i koje na sebe odjevaju osobe koje svojom debljinom mogu pomračiti Sunce već uglavnom svi oni iznad anoreksičnih. Oh, pardon, naći će se nešto i za nas, no tada se ili morate prisilti uzeti model u kojem će vas biti sram pokazati se bilo kome osim vlastitom psu, ili morate uzeti nenamjenski kredit da bi si ih mogli priuštiti. Osim ako nemate volje oboružati se beskrajnim strpljenjem i krenuti u višesatnu potragu za tim odjevnim predmetom. 



U svemu tome sigurno ne pomažu ni često autistične prodavačice. Recimo, uđete u dućan s trapericama, kažete: 'Dobar dan, tražim jedne svijetle traperice za sebe, po mogućnosti da su uže ili ravnijeg kroja, nikako ne trapezaste', a ona na to vadi - naravno, tamne široke traperice. 'Ali ne, mislila sam na nešto svjetlije', odgovarate joj, na što vam ona uzvraća: 'Ali ove su vam dosta svijetle'. 'Ne, ne, želim nešto svjetlije, i uže.' 'Ali probajte ove, vidjet ćete da će vam biti dovoljno uske.' 'Nemate ništa uže od ovoga?' 'Možda ove?' 'Ali gospođo, te su jednako uske kao i one koje ste mi nudli malo čas.' 'Da, da, ali možda bi vam ove bile bolje...' U potpunosti razumijemo potrebu prodavačica traperica za kreativnim izričajem i nadasve cijenimo njihovo iskusno oko, ali ponekad doista želimo da nam samo ponude onakav model kakvog želimo isprobati. Ako ga nemaju, neka jednostavno kažu: 'Nemamo'. 

Dobro, nismo ni tako blesavi. Razumijemo da će svaka prodavačica koja ima iole smisla za trgovinu prvo ponuditi nešto skuplji model, pa makar on i ne odgovarao točno onome što tražimo. Nadalje, ako uopće i dođete u tu fazu da idete isprobati određen par traperica, dobro razmislite prije no što upitate prodavačicu kako vam stoje. Jasno vam je, ako su skuplje, masno će vam lagati. 'Ma, stoje vam odličnooooooo, ko da su krojene za vas'. A vise vam na dupetu i noge vam u njima izgledaju poput plinskim boca. Hajde, nemojte kriviti curu, ona ih samo želi prodati. 

S druge strane, ako ste u šoping povele frendicu, nemojte pitati ni nju kako vam stoje. Lagat će vam. Žena je ženi vuk i učinit će sve da osujeti konkurenciju. Doduše, ovdje se možete povesti principom pile naopako. Ako vam frendica kaže da vam trapke svoje ko salivene, skidajte ih što prije sa sebe i niti ne pomišljajte na njihovu kupovinu. Ako samo vrisne: 'Užas!!!', možda - ali pazite, samo možda - je i iskrena. No ako se namršti i kroz zube promrmlja nešto poput: 'Hm... šta ja znam... nisam sigurna da ti je to to... nisu ti nešto' - propeglajte karticu iste sekunde. Dajte, ne zgražajte se toliko, cura samo ne želi da izgledate bolje od nje. Kao da vi niste nikad učinili takvo nešto. Što da vam kažemo, drugi put u kupovinu povedite gay frenda. 

{jathumbnail off}