Kažu da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da će roditelj nastojati obraniti interes svog djeteta čak i onda kada to dijete prekrši zakon i nanese zlo drugima. Majka kradljivca možda će biti ljuta ali neće ga manje voljeti zbog saznanja da je opljačkao banku, a roditelji nasilnika,mada razočarani njegovim djelom, i dalje će prema njemu osjećati ljubav. No što kada vam je sin netko poput Jeffreya Dahmera? Što kada se suočite sa saznanjem da ste na svijet donijeli serijskog ubojicu, nekrofila i kanibala? Gasi li se tada ta bezuvjetna ljubav ili, unatoč zgražanju nad monstruoznim djelima vašeg potomka, i dalje tinja negdje u vama?

U parku su se igrale dvije djevojčice u dobi od 11 godina, kad jedna krene s bezazlenim pitanjem:
- A imaš li ti dečka Lana?
- Imam, on je zgodan, bogat i pametan', samouvjereno odgovori druga i doda: 'Pitaj moju mamu ako ne vjeruješ.

Toga dana zrak je bio izrazito vlažan, a vrućina nepodnošljiva. Bio je 22. srpnja 1991., a dvojica policajaca rutinski su patrolirali u policijskom automobilu ozloglašenom četvrti oko Sveučilišta Marquette u američkom gradu Milwaukeeju. Smeće posvuda pobacano širilo je nesnosan miris, baš kao i urin obližnjih beskućnika koji nisu imali izbora nego se olakšati uz rub ceste. Već navikli na takve prizore, policajci se nisu previše zgražali. A onda su ugledali mršavog crnca niskog rasta kako korača užurbanim hodom s lisicama koje mu vise s jednog zapešća. Prvo što im je palo na um bila je pomisao da je pobjegao od nekog njihovog kolege policajca pa su ga odlučili zaustaviti i ispitati. Uljudno im se predstavio kao Tracy Edwards i ispričao im kako mu je lisice stavio nekakav čudak koji živi u blizini. Policajci su iz Edwardsove priče brzo shvatili kako se radi o ekscentričnim seksualnim igricama dvojice homoseksualaca, na što nisu inače obraćali pažnju vjerujući kako se nikoga, pa tako ni policiju, ne tiče što netko radi u svoja četiri zida. No ovaj put nešto im je govorilo kako bi bolje bilo provjeriti.

Oči svih uzvanika bile su uprte u vrata crkve. Mladoženja se smiješio, pokušavajući prikriti svoju nervozu. Među uzvanicima se već čuo lagani žamor, a sada su sve češće pogledavali prvo na sat, a potom jedni druge. Gdje je do sad? Sigurno se nešto zakompliciralo dok se spremala. Navodno u posljednji tren traži nove cipele jer su je one koje je planirala obuti nažuljale. O, Bože, nije se valjda predomislila? Dok se svima tisuće pitanja rojilo glavom, vrata crkve su se otvorila i mladenka se konačno pojavila, u spektakularnoj vjenčanici, kao da je izašla iz bajke, nikad ljepša. Čekanje se isplatilo.

Kada su vjenčanja u pitanju, nekako je uobičajeno da mladenka ritualno kasni neko vrijeme pa takvo malo poigravanje našim živcima ne uzimamo za zlo. No što je s ljudima koji su u društvu svojih najbližih postali poznati po tome što nikada nigdje ne mogu doći na vrijeme? Zašto neke osobe, ma koliko se ljutili na njih zbog toga, uvijek kasne?