Psihologija

Bolne lekcije odrastanja

Kategorija: Psihologija Kreirano Utorak, 26 Lipanj 2012 21:49 Napisao/la G.M.

'Većina ljudi nikad ne odraste. Većina njih samo stari. Pronalaze mjesta za parkiranje, plaćaju dugove po kreditnim karticama, vjenčaju se, dobiju djecu, i to zovu zrelošću. No to je zapravo samo – starenje.' Riječi su ovo poznate američke pjesnikinje Maye Angelou.  O procesu odrastanja napisane su brojne knjige na čijim stranicama su pera ukrstili svi, od vodećih psihologa i pedijatara svijeta do običnih amatera sa snažnom potrebom za pisanjem. Kao djeca često smo mogli čuti onu poznatu: 'Shvatit ćeš kad odrasteš.'

No što to zapravo znači odrasti? Dobiti dlačice po licu i tijelu? Imati prvi seksualni odnos? Zaraditi svoj novac? Voljeti nekoga? Jednostavno biti neke dobi? Teško je reći. Sve što znamo jest to da je odrastanje trnovit put prepun prepreka. Ovo su neke od onih koje ćete sigurno proći na putu ka odrastanju.

Saznanje da ne možete imati ono što želite

Sjećate li se kako vas je, dok ste još bili dijete, mama na silu tjerala pojesti špinat? Brljavili ste po tanjuru, unosili ptičje količine hrane u usta i durili se, a nerijetko ste pustili i koju suzu frustrirani što vas se prisiljava jesti ono što ne volite dok vam se iz frižidera smiješi onaj vama tako drag sladoled od jagode. Da ne pričamo da zbog glupog prisilnog sjedenja za stolom niste smjeli otići van i igrati se s prijateljima. Tko ne bi takvo što mrzio? Ipak,  tu ste, a da niste ni znali, počeli učiti važnu životnu lekciju – u životu ne možete uvijek dobiti ono što želite već morate na najbolji način iskoristiti ono što se nudi. Ne želite jesti špinat? U redu, toga dana ostat ćete gladni.

Saznanje da vas je netko lažno optužio

 Nikoli je bilo jedanaest godina, njegovom bratu Toniju osam. Toga dana Toni je bio posebno vrckast i neprestano je zadirkivao Nikolu koji, pak, nije bio raspoložen za šalu i sve je slabije podnosio bratovo djetinje zadirkivanje i dosađivanje. Toni se ponajviše htio igrati s loptom i opetovano ju je gurao Nikoli u krilo, a Nikola ga je svaki put sve grublje odgurivao. U jednom trenutku inatljivi Toni bacio je loptu u prozor i prije no što su sve krhotine stakla pale na pod čuo se njegov vrisak: 'Mamaaaaaaaaaaaaaa!!! Toni je razbioooooooooooo prozoooooooooooooor!' Dalje već možete pretpostaviti što se dogodilo. Jezikova juha 'nepažljivom Nikoli' koji je tobože razbio prozor, 'ali nisam ja', 'ne laži, on je inače miran...' Sličnu nepravdu proživjela je i njihova dvije godine starija susjeda Melita koja je lažno optužena da je prepisivala na kontrolnom testu iz matematike. Zaklinjanje roditeljima da nije i da je nastavnica pogriješila? Nije imalo smisla, Melita je dobro ukorena, em zato jer, kao, nije dovoljno učila, em zato jer je postupila nemoralno prepisujući na ispitu. Ni ona ni Nikola tada još nisu imali dovoljno iskustva kako bi shvatili – u životu odraslih lažne optužbe su gotovo pa svakodnevica.

Saznanje da je netko drugi preuzeo zasluge za vaš rad 

Od malena vam uporno pile kako se se naporan rad isplati, kako samo trebate biti vrijedni i kako će onda sve sjesti na svoje mjesto? Usput vam još od malena pokušavaju usaditi u glavu kako je lijenost loša i kako se uvijek isplati dodatno potruditi, a nagrada će kad tad stići? Da, da, znamo, i mi smo puno puta čuli tu priču. Čuo ju je i Jakov – i nekako naivno u nju vjerovao sve dok nije dobio svoj prvi posao nakon faksa u privatnoj IT kompaniji. Kad je počeo raditi bio je u sedmom nebu, bio je to za njega posao iz snova, upravo ono što je čitavog života htio. Poput malog djeteta veselio se svom prvom ozbiljnom projektu zbog kojeg je ne samo ostajao na poslu do kasnih večernjih sati već je i zanemarivao svoju svakim danom sve frustriraniju djevojku, sve u želji da se dokaže. Predano je radio na projektu puna tri mjeseca i taman bio spreman svoje konačne rezultate ponosno prezentirati nadređenima da bi baš onda doznao gorku istinu – kolega Stefan zabio mu je nož u leđa i dobar dio projekta predstavio kao svoje djelo. Na kraju svega nadređeni su Stefana tapšali po ramenu, hvalili ga za dobar trud i dali mu povišicu, a usput su svojim poslovnim partnerima prodali priču kako su oni zapravo vodili čitavu priču te pobrali lovorike u javnosti. Jakov je svoju lekciju o odrastanju naučio na vrlo bolan način.

Saznanje da vam je netko slomio srce

 Nda, zvuči poput ljigave fraze iz pjesama Michaela Boltona ali istinito je. Da, danas vam je smiješno kad se sjetite onog nekakvog frajera iz paralelnog razreda za kojim ste slinile i kad pomislite kako ste ronile gorke suze jer je on na velikom odmoru otišao po sendviče u društvu one kuje iz vašeg razreda, a vas nije ni primijetio. Danas se tome smijete jer znate da ste već nakon četiri dana zaboravili kako se on zove i da ste tijekom narednih nekoliko godina otprilike dva puta mjesečno nalazili novu 'fatalnu ljubav života.' Ipak, dok ste bili u tinejdžerskoj dobi nije vam baš bilo tako smiješno – sve te 'ljubavi' vama su tada bile itekako stvarne. Trenutak kada ste prvi put shvatili da nekome niste dovoljno lijepi ili da vas ne primjećuje bio je onaj kojeg ste morali dobro isplakati. I dobro je da jeste. Jer kad odrastete, shvatit ćete – ni brak nije uvijek idila, bez obzira na to što ga većina popularnih bajki vidi kao sretan završetak.

Saznanje da istina možda i nije uvijek najbolja opcija

 Kao dijete sigurno su vas učili kako nikada, ama baš nikada, ni pod koju cijenu i ni u kakvim uvjetima ne smijete lagati. Lagali ste da niste krali marmeladu iz smočnice? Pec po guzi. Lagali ste zbog jedinice iz kemije u školi? Jezikova juha? Lagali ste nastavnici da ste bili bolesni, a zapravo ste otišli s frendovima u obližnji lunapark umjesto na nastavu? Uh, dan danas pamtite tu lekciju o važnosti istine za koju vam se onda činilo da traje danima... Da, stalno su vas, dok ste bili dijete, učili kako je laganje loše. A onda ste odrasli i shvatili da nije baš tako. Ponekad treba, ako ništa drugo, barem prešutjeti. Treba li prijateljici koja se udaje reći da u svojoj vjenčanici izgleda poput debele seljanke i tako joj upropastiti najljepši dan u životu? Je li mudro strogom šefu reći istinu, da smo jutros zakasnili na posao jer smo zaspali ili ćemo radije izmuljati nekakvu priču o saobraćajki koja je blokirala promet? Zašto se toliko lomimo kada prijateljici trebamo obznaniti da je suprug vara i pitamo se je li uopće na nama to joj reći? Odrastanjem shvaćamo važnu lekciju – život nikada nije crno-bijeli pa tako nisu ni pitanja istine i laži. Saznanje jednostavno, savjest i unutarnji osjećaj krivnje s kojima trebate živjeti puno su teži. I upravo oni vam na najbolji način kažu – odrasli ste.