Volim putovati tako reći od kako znam za sebe. Da mogu, provela bih život s koferom u ruci, lutajući od mjesta do mjesta bez da igdje ostajem suviše dugo, iz avanture u avanturu, upoznajući nove ljude i nove krajeve, stvarajući na svakom mjestu koje posjetim nezaboravne uspomene o kojima ću pričati onima koji su dovoljno strpljivi da o njima čuju više. Na nekim mjestima koja sam posjetila bilo mi ljepše, na nekima manje, no nikada nisam zažalila što sam negdje bila i čvrsto vjerujem da sam se sa svakog odredišta vratila na neki način duhovno bogatija. O mnogim odredištima tek maštam i nadam se kako ću ih jednog dana posjetiti. Želim ploviti Amazonom, hodati Kineskim zidom, osjetiti vrevu Tokija, trčati bosa po mekoj i zelenoj travi Novog Zelanda, vidjeti mistične ljepote Islanda… Toliko je toga. Neko moje osobno iskustvo govori mi kako se u svakom mjestu na svijetu da pronaći nešto lijepo. U konačnici zapravo i nije toliko važno gdje ste već više s kim ste. Postoje, naime, ljudi, koji su u stanju bilo koje putovanje učiniti čudesnim i nezaboravnim, no jednako tako postoje i oni zbog kojih ćete zažaliti da ste uopće spakirali kofer.

Sjedimo na plaži u Vignju, na par minuta vožnje od Orebića, pržimo se na vrućem ljetnom suncu i promatramo surfere početnike kako se mukom pokušavaju održati na svojim daskama pazeći kako bih ne bi poklopilo teško šareno jedro, dok njihov instruktor – Skandinavac koji odlično barata engleskim jezikom – uzbuđeno trčkara po plaži izvikujući naredbe. Uz njih je nekoliko naprednijih učenika koji su već dobro ovladali vještinom surfanja i sada su se otisnuli daleko od obale jašući na valovima prepušteni vjetru.

Tijekom posljednjih desetak godina imala sam priliku posjetiti nekoliko glavnih gradova država koje su nekad pripadale tzv. istočnom bloku – Moskvu, Varšavu, Bukurešt i Beograd. Željezna zavjesa pala je prije više od dva desetljeća no u svima njima još uvijek su ostali prisutni tragovi komunizma. Već na prvi pogled mi je jasno – Prag je drugačiji.

- Daj, probaj zvati ponovo.
- Pošalji mu SMS!
- Vidi u hotelu ako ima neki drugi broj!

Snažnija polovica i frendovi pokušavali su u isti glas dati mi savjet kako se što prije dokopati tipa koji nas je sutradan trebao voziti brodicom iz Orebića na Mljet. Preko turista koje smo tamo upoznali doznali smo da nam u obližnjem hotelu Komodor, u Kućištima pored Orebića, mogu dati kontakt podatke tog tipa s brodicom. Djelovao je prilično ofucano i nekako socijalistički retro. Ne tip, hotel.