Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

News

Poplave i Hrvati: podvali bližnjem svom

gunja wiki
Ima li što nižeg od korištenja tuđe nesreće za vlastitu samopromociju, pod izgovorom "pomaganja u nesreći"? Ima. Korištenje tuđe nesreće za dizanje hajke na svoje političke i ideološke protivnike. 


Kako je krenula akcija prikupljanja humanitarne pomoći za poplavljenu Slavoniju, tako su počela i primitivna medijska optuživanja i cjenkanja koliko je tko dao. Ova bizantinska politika manipuliranja nesrećom na žalost postaje pravilo u Hrvatskoj, a svojstvena je primitivnim bliskoistočnim nazovicivilizacijama, i nipošto nije u skladu sa srednjeeuropskom uljuđenošću i pravilima ponašanja koja važe u civiliziranom dijelu svijeta. 

 

Nove standarde toga postavio je jedan naš lijevojugoslavenski portal koji voli tetovaže, sise, sponzoruše i homoseksualce i ne podnosi crkvu i Hrvate. Dobro, nije baš da ne podnosi svaku crkvu, nego onu rimokatoličku, separatističku i ustašoidnu. Pravoslavna je naša, jugoslavenska, narodna. A i nije lijepo vrijeđati ljudima vjeru, osim Hrvatima. Pa je tako na Indexu osvanuo članak "Srpska crkva donira novac, a hrvatska poručuje: vjernici uplaćuju".  I dodaje, "Crkva neće ništa od svog bogatstva dati za žrtve poplave, već će to umjesto njih učiniti vjernici." 


Ovdje bi prvo trebalo upozoriti na par faktičkih netočnosti, pored one očite da ne postoji nikakva hrvatska crkva: prvo, crkva i jesu vjernici (i kler), i crkva niti nema nikakav novac niti "bogatstvo" osim onog kojeg crkvi, kao zajedničkoj kući, doniraju vjernici. Što bi crkva od svog "bogatstva" trebala dati, nije baš jasno - prodati umjetnine valjda, i rasparčati kulturno blago skupljano stoljećima i prodati ga u privatne kolekcije kako bi se dalo za obnovu nečije kuće? 


Nadalje, zagrebačka nadbiskupija je na pitanje hoće li crkva dati "svoje nekretnine" unesrećenima da ne spavaju po podovima vatrogasnih domova od čega kreće članak, jasno odgovorila da crkva pomaže preko Caritasa, kao svoje institucije za pomoć potrebitima - koja je, usput, što je naravno prešućeno, iz svog interventnog fonda izdvojila određen novac, kao što je to učinila i u proljeće kad su nesreće zadesile Gorski kotar i Liku. Dakle, kao što je pravoslavna crkva izdvojila "deset milijuna dinara" - oko osamdeset pet tisuća eura, tako je i hrvatska crkva preko Caritasa izdvojila ove godine, iz svog interventnog fonda, pedesetak tisuća eura do sad. Što se crkvenih nerketnina tiče - domovi, ubožnice, javne kuhinje, i crkve su uvijek ionako svima otvoreni, a hotele i luksuzne vile crkva baš i nema, suprotno uvriježenom mišljenju čitatelja lijevog tiska (a tko je kad vidio unutrašnjost biskupske konferencije, oko koje se zbog fasade diglo mnogo buke, mogao je vidjeti da sobe svećenika nisu bitno različite od onih u studentskim domovima).

 

Uglavnom, korištenje svake prilike, pa i poplave, da se hračne na crkvu je nastavak iste manipulativne politike gdje se tvrdi da crkvu treba zabraniti jer je puna pedofila - pa onda, slijedom te logike, da nema crkve pedofili ne bi išli u nastavnike ili vođe izviđača, nego bi prestali biti pedofili. Radi se jednostavno o izvrtanju stvarnosti - problem naravno nije crkva, već pedofili, koji uvijek biraju profesije u kojima se radi s djecom. Ali nitko nije rekao da treba zatvoriti javne škole jer su prepune pedofila, o čemu kolege u zbornici ionako sve uglavnom znaju i što se do dvijetisućitih rješavalo upravo kao i u crkvi do tih godina: nestašnog učitelja bi se preselilo negdje drugdje. 

 

Naravno, desna strana javnosti nije ostala dužna, pa smo uskoro čuli i protupitanje, hoće li oni koji vjeruju u homoseksalnost odgoditi ovogodišnji Pride i donirati taj novac za poplavljene u Slavoniji. Pitanje je zapravo jednako manipulativno kao i ono za crkvu: homoseksualci mogu sa svojim novcem raditi što ih volja. Kao što mogu i građanske udruge, koje dobivaju iz proračuna višestruko onoliko novca koliko dobiva crkva, s tim da crkva novac  dobiva kao naknadu za otetu imovinu, a zašto novac od vlade dobivaju nevladine udruge Bogu dragom nije jasno (ako vas vlada financira, i uz nju obavezno i britansko i nizozemsko veleposlanstvo, onda jasno da ste vladina, a ne nevladina udruga). No, naravno, ni nevladine udruge neće staviti na raspolaganje prognanicima svoje prostorije niti svoj novac - ali će prikupljati pomoć od članstva. Kao i crkva od vjernika. I to je u redu. konzumjanaracun
No, koliko se god grozim ljudi koji će iskoristiti svaku nesreću da bi nametnuli svoja kvaziliberalna uvjerenja i podmetnuli nogu onom tko ih u tome ometa, još se više grozim podmetanja poput onih Todoriću. Jer, ako mnogi ne vole crkvu zbog njene moći i utjecaja (ne prevelikog, jer danas ipak neke druge dogme, one liberalne, imaju primat, i za razliku od katoličkih njih se ne smije dovoditi u pitanje pod prijetnjom zatvora i ekskomunikacije iz društva), još je manje onih koji vole tajkune. A koliko god meni možda tajkun možda bio mrzak, mrskija mi je laž.


Upravo je za obračun s Todorićem poslužio jedan krivotvoreni račun za mineralnu vodu, iz Bosne, kojim se željelo dokazati kako Todorić zarađuje na tuđoj nesreći i prodaje mineralnu vodu po 2.75 eura za bocu od litre i pol jane na poplavljenim područjima. Jasno, nikakav problem nikom nije provjeriti koliko voda košta u dućanu u Banja Luci, odakle potiče navodni račun, za koji se brzo uspostavilo da je fotošopiran. Naime, voda u Zagrebu u Konzumu košta pet kuna, a u Bosni je nešto skuplja - 0.75 eura. Originalni račun je bio za pakiranje od pet litara vode, pa je ispred dodana jedinica i zarez. Radi se o dezinformaciji protiv Konzuma sa ciljem da navede pučanstvo u BiH da ga bojkotira, u cilju uklanjanja konkurencije, rekli su na TV gradonačelnici i Maglaja i Doboja , i javno zahvalili Konzumu koji je podijelio robe u vrijednosti šest milijuna kuna i ponudio sve što je na policama u njenim trgovinama u ugroženim područjima za prvu pomoć.


Brzina kojom se taj hoax proširio internetom, i prenesen na mnogim relativno ozbiljnim medijima i portalima, zabrinjava. Svi znamo da demantij nikog neće uvjeriti, a i znamo iz teorije medija da, ako plasirate u javnost laž, čak i ako se nedvojbeno dokaže da se radi o laži, njen učinak ostaje gotovo netaknut. Naravno, pokušati demantirati tako nešto će odmah naići na reakciju: "Ti braniš Todorića": no ako na primjeru Todorića ili crkve nismo spremni braniti istinu, gdje je onda granica na kojoj smo je spremni braniti? Kad i sami postanemo žrtva podvale i difamacije? Da ne govorim da se ovim u Hrvatskoj podgrijava stoljećima stara hrvatska karakterna mana, poznata i kao "hrvatski jal": očituje se u mržnji i preziru spram svakog tko je na bilo koji način uspio u životu. Jer taj je sigurno lopov. Što više govori o društvu, nego o tajkunima. Uostalom, i oni su samo odraz društva: ako svi misle da se u Hrvatskoj nije moguće pošteno obogatiti, onda trebamo razmisliti kakva smo mi to sredina. 


Usto, poplave su iskorištene za još jednu manipulaciju, na što je upozorio Nino Raspudić u jednoj svojoj kolumni, pa o tome nema potrebe dulje pisati: mediji u "regionu" su se raspisali o obnovi bratstva i jedinstva, jer su ljudi pokazali solidarnost s onima čije su kuće poplavljene s obje strane Save, neovisno o etničkoj pripadnosti. Takvo razmišljanje je isto relikt Balkana, gdje se osobna i politička razina događaja isprepliću. Jasno da će i jedna Njemačka dati veliku pomoć kad Tursku pogodi potres, i da će Nijemci uplaćivati za pomoć postradalima, pa to ne znači da žele Tursku u EU, još manje da žele još koji milijun nezaposlenih Turaka s osmero djece i na socijali na ulicama Kölna i Münchena. Voda ne bira čiju će kuću poplaviti, i zato ljudi ne biraju kome će pomoći: pomoć susjedu u nevolji je čisto stvar elementarnog morala, i kršćanskog i hrišćanskog i svakog drugog, ali tumačiti to kao političko zbližavanje je jednostavno budalaština. Pomoći susjedu u nevolji ne znači da s njim želite graditi zajedničku kuću. Ne znači ništa osim da unesrećenima treba pomoći, bili oni Hrvati, Albanci, Srbi ili Bantu crnci.

 

Zato mi je čitavo to prenemaganje s koncertima za pomoć postradalima, koji uglavnom služe samopromociji pjevača, javnim i glasnim prikupljanjem pomoći uz busanje u junačka prsa, malo ljigavo. Kad se voda povuče, povući će se i interes javnosti za poplavljena područja: to se, uostalom, već dogodilo. Dušebrižnički mediji će tada tražiti nove krivce za ovo ili ono, ionako znaju gdje će ih naći, a tek će tada, kad krene obnova, ljudima trebati pomoć. Tko će tada biti uz njih? Tek Karitas njihove nadbiskupije, najvjerojatnije. Zato mi se dopao odgovor Thompsonovog menadžera na pitanje što će on dati kao pomoć. "Deplasirano je sada govoriti i licitirati tko je koliko dao", rekao je, "na jadu ljudi ne radimo promidžbu."

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version