Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Hrvatska

Renesansni festival u Koprivnici - GALERIJA

koprivnica naslovnica

 

Koja djevojčica barem jednom u životu nije poželjela biti princeza, a dječak hrabri vitez s mačem? Nekima od njih taj san se ostvario ovog vikenda, na Renesansnom festivalu u Koprivnici. Da, dobro ste pročitali. Renesansni festival. Koprivnica. Bili smo i svjedočili jednoj prekrasnoj priči koja dokazuje da hrvatski turizam može pružiti puno više od već izlizanog hvalisanja sa suncem i morem.


Počelo je prije osam godina, u organizaciji Turističke zajednice Koprivnica i pokazalo se pravim pogotkom. Samo prošle godine posjetilo ga je 50.000 ljudi, tijekom pet dana trajanja. Priličan uspjeh za inače ne tipično turistički gradić od tridesetak tisuća stanovnika, zar ne? Inspiraciju su pronašli na koprivničkim bedemima, ostacima nekadašnje koprivničke tvrđave izgrađene u 16. stoljeću radi obrane od Turaka, pod budnim okom čuvenog arhitekta talijanskog podrijetla Domenica dell'Allija. Nekadašnjoj grandioznosti danas svjedoče samo dva revelina i jedan bastion, a na mjestu središnjeg dijela utvrde sada se nalazi prostrani park. U samom centru grada. No i to je dovoljno kako bi pobjegli daleko, u razdoblje 15. i 16. stoljeća, i osjetili dah uvijek fascinante prošlosti.


Tek tu i tamo ispliva poneki detalj koji vas podsjeti da sadašnjost i dalje vreba. Sjedimo na klupici renesansno uređene krčme, ispijamo pivo istovremeno promatrajući povećeg pjetla gizdava držanja koji u kavezu nemilosrdno gazi dvije svoje kokodakave priležnice. One se ne bune. Muški šovinizam par excellence. Klinci su oduševljeni, psi na uzicama radoznali. Oko nas žamor, u njemu čujemo ugodan muški glas. Priča o svom odlasku na CT – da, to je taj dašak sadašnjosti. Okrećemo se, radoznali, da vidimo tko je. A kad tamo, pred nama – kralj! Pravi pravcati, s krunom i plaštem, uspravna držanja, ponosan, a opet prijazan. Ima i prijestolje. Na njemu sjedi, u punoj raskoši, sa svojom kraljicom i promatra brojne spektakle u srednjovjekovno-renesansnom stilu. Osim kad ode na pivo. Ili tamo gdje i kraljevi idu pješice.


Pješice se ima što obići. Na ugodnoj kasnoljetnoj temperaturi hodamo brežuljcima, među srednjovjekovnim šatorima i promatramo kostimiranu gomilu. Ispred nas prolazi dvorska dama u prekrasnoj dugoj haljini smaragdnozelene boje čiji stražnji dio se vuče po podu. Nije to baš bilo jednostavno oprati... Nekoliko koraka dalje pozivaju nas da okušamo vještinu gađanja lukom i strijelom. Šest strelica, petnaest kuna. Ajmo probati glumiti Robina Hooda. Iskorači, povuci rame, ispruži ruku, zatvori oko, zategni... Zvuči tako jednostavno. Ali nije. Metu smo svladali ali centar je i dalje ostao nedostižan. Bit će bolje drugi put.


Skupina kostimiranih streličara iz Mađarske pokazuje nam, posred široke livade, razne borbene formacije ispaljujući svoje strelice u pravcu imaginarnog neprijatelja. Kornjača, val, krug, sve je tu. Gledamo, učimo, zabavljamo se. Pažnju nam zaokupljaju i vitezovi u oklopima koji se bore svojim kopljima, mačevima i maljevima, vješto se braneći štitovima. Osim brojnih viteških skupina iz Hrvatske, tu su i već tradicionalni gosti iz Češke, Slovačke, Poljske, Austrije, Italije i Mađarske. Neki od njih ne govore naš jezik, ali to ih ne sprječava pokazati nam što znaju i sve nas zabaviti. Mačevi vitlaju na sve strane, čuje se njihov zveket, žrtve padaju na tlo, pobjednici ponosno dižu mačeve u zrak, lijepe djeve u dugim haljinama zavodljivo se smješe, a hektolitri piva se toče. Tu su i mušketiri sa svojim pernatim šeširima, u raskošnim opravama, a oni kojima borba nije mila vrijeme mogu provesti u ugodnom razgovoru s nekim od srednjovjekovnih zanatlija poput kovača, lončara ili tiskara.


Na festivalu su i tete s tkalačkim stanom, kao i gubavci - koji čak imaju i svoju nastambu i uspjeli su nam izmamiti nekoliko kovanica iz novčanika - ali nas nekako najviše privlači zamaman miris toplog kruha i pogača koji se širi iz obližnje krušne peći. Ali ima tu još finih jela. Oni koji paze na liniju mogu za sada o njima samo čitati, u renesansnoj kuharici koja se može kupiti na festivalu, mi odlazimo do mjesta gdje se peku šarani u rašljama. Čuli smo već da je to izvrsno jelo. Doista, nisu nam lagali, vrijedi svaku kunu. Domaće sireve, kobasice, ćevape i kotlovinu ovaj put zaobilazimo. 


Nakon tako ukusnog obroka pod vedrim nebom potrebno je okrijepiti grlo. Znate već – pivo. Ali ovaj put ne odlazimo u bilo koju krčmu. Ne želimo više piti suvremeno pivo, ponio nas je renesansni ugođaj. Zato odlazimo u šator gdje se kuha pivo od koprive. Prije toga dobili smo reljefne keramičke krigle za koje smo položili kauciju – 25 kuna za svaku. Smijemo ih zadržati za uspomenu, a smijemo ih kasnije i vratiti, uz povrat novca. Degustaciju piva od koprive čekamo u redu, na kružnom šanku, krateći vrijeme u ugodnom razgovoru s veselim Zagorcem koji odmah koristi priliku pozvati nas na svoje vino. Kune se da ga radi od grožđa – vjerovat ćemo mu. Barmen koji toči pivo kaže da je jedan to jutro napravio nekoliko krugova oko šanka. Tako vam je to kad ovim našima date nešto besplatno. Pivo je zanimljiva okusa, pomalo oporo, drugačije od uobičajenog. Tko je stigao, mogao je probati i ono od ječmena slada, vode i hmelja. Ove godine upravo pivarstvo bilo je glavna tema festivala. Tako smo dobili priliku naučiti više o tehnikama i sirovinama koje su koristili srednjovjekovni pivari. Sviđa nam se, a sigurni smo da su pivu uživali i oni hrabri vitezovi koji su morali vitlati teškim mačevima u boju. Tada nije bilo potrebno mišiće graditi u teratani...


Što god da ste pojeli ili popili, bilo je pakirano u pomno odabranu ambalažu. Organizatori su se, naime, pobrinuli da niti jedan komad pribora za jelo i piće ne bude od plastike. Našeg šarana smo jeli posluženog u simpatičnim drvenim posudicama. Tu i tamo nekome se omaklo, pokoja plastična čaša i boca. Komisija ih obilazi i kori, druge godine će bolje. Sve mora biti u renesanskom ugođaju, do najsitnijeg detalja.


Organizacija Renesansnog festivala u Koprivnici je impresivna. Zahvaljujući bogatom programu koji čitavo vrijeme nudi više različitih sadržaja, ni u jednom trenutku nije vam dosadno. Organizatori su mislili i na djecu. Osim što im možete kupiti male drvene mačeve i štitove, kao i renesansna pokrivala za glavu, možete ih odvesti i u renesansnu igraonicu za djecu Alcobalrna gdje će se moći voziti na preslatkom vrtuljku od pletenih košarica, slagati lik renesansne djeve u puzzlama, naučiti neku od vještina naših predaka, ili jednostavno uživati na svježem zraku.


Naravno, renesansna zabava ne može proći bez dvorskih luda. Jednu sudionici festivala već dulje vrijeme bezuspješno pokušavaju baciti u bačvu s vodom gađajući kuglama prečku koja bi ga trebala oboriti ravno u vodu. Uspjeli su tek kad se počelo mračiti. Ludi, čini se, nije smetalo. Uostalom, ludama nikada ništa ne smeta. Još jedna u ulozi je voditelja na predstavama viteza i mušketira. Primjećujemo, publika se odlično zabavlja. I onda nam pada na pamet još jedan sličan događaj, viteški turnir u Gornjoj Stubici kojeg smo posjetili u lipnju ove godine. Prekrasan okoliš, zeleni proplanci pod vedrim nebom, u blizini ni traga suvremenosti. Ali nešto ne štima. Punih pet sati, od otvaranja do početka viteškog turnira, ne događa se ništa. A lijepi proplanci i sunce brzo dodijaju. Sam voditelj turnira zvuči nekako mrtvo, vidjeli smo pogrebe na kojima je bilo živahnije... Ali ne i ovdje u Koprivnici. Ovdje su voditelji veseli, animiraju posjetitelje, trude se uključiti ih u sva zbivanja, ne dozvoljavaju ni trenutak dosade. I zato nam je ovdje u Koprivnici tako dobro, i znamo da ćemo sigurno opet doći. 

 

Dio ugođaja možete vidjeti u u našoj galeriji kojoj možete pristupiti klikom na gumb Foto galerija koji se nalazi odmah ispod ovog teksta. 

 


 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version