Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Smije li ministar obrazovanja biti ideološki obojen?

zeljkoj

U ranijem tekstu već smo vas izvijestili o tome kako se u kuloarima bliskima Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, kao i na temelju izvora bliskih novoizabranom premijeru Zoranu Milanovuću, sve glasnije šapuće o tome kako bi novi ministar obrazovanja mogao postati saborski zastupnik, član SDP-a, Željko Jovanović, javnosti najpoznatiji po tome što je HDZ nazvao zločinačkom organizacijom. Za sada još uvijek nema potvrde o njegovom imenovanju.

Međutim, ukoliko Jovanović doista postane ministar obrazovanja, to može imati negativne implikacije po Hrvatsku. Naime, jedno je kad vi ili ja kažemo da je HDZ zločinačka organizacija, a drugo je kad to kaže budući ministar obrazovanja.

U Jovanovićevu stručnost ne treba sumnjati. Istini za volju, medicinski fakultet u Rijeci može se smatrat, tek institucijom osrednje kvalitete, čak i unutar slabašnog hrvatskog sustava obrazovanja, dok u svjetskim okvirima on postaje mediokritetska institucija no ne treba to uzimati Jovanoviću za zlo. Čovjek je ipak visokoobrazovan i, štoviše, ima za hrvatske okvire vrlo solidan obrazovni portfolio - magisterij iz područja ekonomije i doktorat iz područja medicine. Osim što je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci obranio doktorsku disertaciju iz područja interne medicine, također se obrazovao na području ekonomskih znanosti u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Također je 1999. obnašao dužnost prorektora-studenta na Sveučilištu u Rijeci što ukazuje i na određenu razinu iskustva u akademskoj zajednici, ne samo na njenoj predavačko-istraživačkoj razini već i onoj organizacijskom, što svakako itekako može pomoći ukoliko ga se izabere na funkciju ministra obrazovanja. Uz to ne škodi reći da ima više godina prakse kao liječnik i da je aktivan član politike grada Rijeke, a ima i, kao što već znamo, iskustva kao saborski zastupnik, što znači da nije riba koju je netko tek ubacio u političku baru.

Sve ovo Željku Jovanoviću doista ide u prilog.

No sada polako dolazimo do onog što jest problem. Kao što smo na početku ovog teksta već spomenuli, Željka Jovanovića javnost ipak najbolje pamti po tome što je u Saboru otvoreno izjavio da je HDZ zločinačka organizacija. Naravno, sasvim je prihvatljivo - i zapravo savršeno logično - da Željko Jovanović ima puno demokratsko i ljudsko pravo ne samo formalno biti član SDP-a već i otvoreno zagovarati njegovu politiku, pa i kuditi svoje političke protivnike sa saborske govornice. Dapače, upravo to je uloga koju u demokraciji očekujemo od saborskih zastupnika. 

Međutim, postavlja se pitanje: je li Jovanović svojom vrlo izravnom optužbom prešao granici između očekivanog iskazivanja kritike prema svojim političkim protivnicima i huškaškog izražavanja koje si jedan pripadnik akademske zajednice nipošto ne bi smio dozvoliti? Nije li on proglašavanjem HDZ-a zločinačkom organizacijom, bez obzira pokazala se ta tvrdnja točnom ili ne, zapravo proglasio pripadnicima - ili barem pristašama - zločinačke organizacije sve one pripadnike akademske zajednice koji podržavaju HDZ ili su čak njegovi aktivni članovi? Sustav obrazovanja u jednoj zemlji trebao bi biti demokratičan, a samo sveučilište danas vidimo kao instituciju koja nije tu samo kako bi studenti i istraživači naučili određene nepromjenjive činjenice koje su naprosto takve kakve jesu već i kako bi se naučili prigrliti koncept slobodnog, otvorenog mišljenja i tolerancije. No što se događa ako se određene pripadnike akademske zajednice u startu obilježava kao pristaše nečeg zločinačkog? Mogu li oni, noseći teret takve stigme, biti istinski slobodni u svom akademskom ponašanju i djelovanju ili će se svaki njihov potez gledati kroz prizmu pripadnosti zločinačkoj organizaciji? Što ako se, recimo, nečijem znanstvenom timu na sveučilištu sutra uskrati sufinanciranje projekta jer je obilježen kao podržavatelj zločinaca? 

Imenovanjem Željka Jovanovića za ministra obrazovanja mogli bi postati žrtvama ideološke inkvizicije i sindroma dogmatske znanosti što bi ugušilo ne samo naše pravo na slobodno izražavanje već i čitav sustav demokratičnosti u našoj zemlji što je put koji vodi u jednoumlje i totalitarizam. A na tom putu svjetla slobode odavno su se ugasila.  

{jathumbnail off}

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version