Fizzit v2

Switch to desktop Register Login



Komentari i kolumne

Društvo znanja stvaraju ljudi bez znanja

zajebiovo1

Čitavo obrazovanje u Republici Hrvatskoj spalo je u ruke tri osobe koje nemaju niti dana radnog staža u obrazovanju, a jedna od njih niti dana radnog staža uopće. Zvuči kao dobra šala? Vjerovali ili ne, istina je! Politiku obrazovanja u našoj zemlji danas vode ljudi koji se samog posla u tom području nisu uhvatili - nikada. 

Do sad je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta postojala po jedna osoba zadužena za vođenje osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, a sad sve te poslove vodi jedna jedina osoba koja sama nema ni magisterij, a kamoli doktorat. I ne samo to, zamjenica ministra postala je Marija Lugarić, koja ne samo da nema dana radnog staža u području obrazovanja već nema dana radnog staža - uopće!

Biografija spomenute zamjenice Željka Jovanovića djeluje vrlo zabrinjavajuće. Još 2001. godine diplomirala je na tadašnjoj Učiteljskoj akademiji u Zagrebu da bi tri godine kasnije, 2004. godine, upisala poslijediplomski studij Suvremena osnovna škola na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji, prema njenoj službenoj biografiji na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nikad nije završila. Zbilja zvuči impresivno - punih osam godina za nikad završen  poslijediplomski studij, i to u razdoblju dok nigdje niste zaposleni. Dobro, da baš ne ispadne da gospođica Lugarić nije ništa radila i da njena nedavna dreka na navodno lijene djelatnike ministarstva na Twitteru nije skroz neopravdana, spomenimo i to da je revno gradila svoju političku karijeru, prvo u gradskom odboru grada Zagreba, a onda i u Hrvatskom saboru, kao članica SDP-a. Vidite kako Kukuriku koalicija ne ponavlja grijehe nepotistički nastrojenog HDZ-a i na visoke državne funkcije postavlja stručne, a ne politički podobne ljude? 

Osim zamjenice Lugarić, ministar Jovanović na raspolaganju ima i četvoro pomoćnika. Krenimo od boljega. Za pomoćnika za sport izabran je Petar Skansi, između ostalog nekadašnji potpredsjednik hrvatskog kluba olimpijaca, stručni predavač u Međunarodnoj košarkaškoj orgazaciji FIBA te nekadašnji trener hrvatske košarkaške reprezentacije pod čijim vodstvom je ista osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine u srazu s čuvenim američkim Dream Teamom. Hajde, nije loše. Jovanović je, kako i sam navodi, sport shvatio vrlo ozbiljno i odlučio ga podignuti na jednaku hijerarhijsku razinu s obrazovanjem i znanošću, što za sada nije bio slučaj. OK, nas malo plaši pomisao da bi se država trebala toliko petljati u sport, ali neka mu. 

Pomoćnik za znanost, Saša Zelenika i pomoćnica za visoko obrazovanje, Ružica Beljo Lučić, imaju iskustva u obrazovanju, on kao znanstveno-nastavni djelatnik na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci punih osam godina, uz prilično impozantnu znanstvenu karijeru građenu na raznim međunarodnim znanstvenim projektima, a ona kao profesorica na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je također radila osam godina.

Posebna priča je osoba s početka ove priče, gospođa Ankica Nježić, kojoj je povjerena mastodontska imperijalna dužnost pomoćnice ministra zadužene za čitavo obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Kad kažemo 'čitavo obrazovanje' mislimo na sve njegove razine, od vrtića i osnovne škole preko srednje i fakulteta pa sve do razine doktorata. Dakle, gospođa Nježić revno korača uz vas tijekom čitavog vašeg obrazovnog vijeka, i zamjenjuje čak tri nekadašnja državna tajnika. Velik je to zalogaj za jednu osobu, zar ne? I naravno, razumno bi bilo pomisliti da će takva zahtjevna dužnost biti predana u ruke osobe koja je vrhunski ekspert u području obrazovanja i koja se može pohvaliti višegodišnjim iskustvom na radu u tom području, odnosno biografijom na koju će vam curiti zazubice. Ali ne! Ankica Nježić završila je još 1979. prediplomski studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i nakon toga - ništa. Drugim riječima, osoba koja je, između ostalog, zadužena za sferu današnjih magisterija i doktorata, sama ni magisterija ni doktorata nikada nije vidjela! 

Mislite da je nešto bolje kada je u pitanju njeno radno iskustvo? Razmislite opet. Gospođa Nježić došla je na dužnost pomoćnice ministra za obrazovanje s one pročelnice za društvene djelatnosti Grada Koprivnice, a prije toga može se pohvaliti s više godina rada u istoimenom odsjeku Koprivničko-križevačke županije. Ah, da, prije toga bila je dužnosnica županijskog Ureda za prosvjetu što je otprilike impresivno kao i rad u Ministarstvu za upravljanje rudama i gubljenje vremena. Rad u školama, fakultetima, obrazovnim institucijama bilo koje razine? Zaboravite. 

Sam ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, se za sada može pohvaliti s dva velebna postignuća u svojoj kratkoj ministarskoj karijeri - javnim svađama u medijima sa Zdravkom Mamićem i uklanjanjem ozloglašene ustaške kvačice iz riječi 'šport' u nazivu njegovog ministarstva zbog čega se konačno uspjelo uposliti ljude zadužene za stvaranje ministarskih memoranduma, pečata i promidžbenih blokića. 

Mada je ministar, bez sumnje, obrazovan čovjek - podsjetimo, doktorirao je medicinu, a magistrirao medicinu i ekonomiju, a dio svog visokog obrazovanja proveo je u inozemstvu - u čitavoj svojoj profesionalnoj karijeri nikada nije imao doticaja s obrazovanjem. Osim ako baš ne želite cjepidlačiti pa spomenuti da je u razdoblju između 1989. i 1990. obnašao opskurnu dužnost studenta-prorektora na Sveučilištu u Rijeci. S druge strane, njegova karijera u području medicine ipak zvuči nešto impresivnije, što možemo pročitati ovdje, pa bi nam možda bilo logičnije da je izabran na funkciju u tom području. Što se tiče rada u području obrazovanja, žao nam je, score mu je vrlo mršav.

Podsjetimo ukratko, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Radovan Fuchs, bio je član prvo Demokratskog centra Vesne Škare Ožbolt, a poslije HSLS-a, dok je njegov državni tajnik Želimir Janjić, inače čovjek s dvanaestogodišnjiim radnim iskustvom po raznim školama u Republici Hrvatskoj, također bio član HSLS-a. Tadašnja direktorica Uprave za nacionalni curriculum pri ministarstvu, Vini Rakić, u svojoj biografiji uopće nema navedenu političku karijeru, a u sklopu svojih profesionalnih dužnosti čak 19 godina provela je u radu kao poseban stručnjak za obrazovanje u edukacijskom centru Juraj Bonači u Splitu da bi potom još 10 godina provela kao njegova ravnateljica te u naredne četiri na istom mjestu obnašala dužnost profesorice. Gospođa Vesna Hrvoj - Šic, Fuchsova direktorica Uprave za srednje obrazovanje, također nigdje u svojoj službenoj biografiji nema naveden politički angažman, međutim navedeno je kako prvo provela šest godina kao nastavnica, a potom još deset kao ravnateljica srednje škole u Oroslavlju, da bi potom, u 2008. godini, preuzela dužnost direktorice Agencije za obrazovanje odraslih, današnje Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Državna tajnica Dijana Vićan, bila je na vodećim dužnostima na Sveučilištu u Zadru pet godina prije preuzimanja dužnosti u ministarstvu, a također je članica više uglednih međunarodnih društava iz područja znanosti i obrazovanja. Da spomenemo samo neke.

Hrvatska kao zemlja znanja? Kako rekosmo na početku, zvuči kao dobra šala. 

{jathumbnail off} 
FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version