Komentari i kolumne
Čačićev odlučni bljak
Kategorija: Komentari i kolumne Kreirano Nedjelja, 01 Srpanj 2012 23:27 Napisao/la M. Holjevac
Malo kad su Hrvati bili tako jedinstveni oko nečeg: Čačić mora otići, jednoglasna je poruka koja, međutim, ne dolazi do ušiju predsjednika vlade Zorana Milanovića i ne probija debelu kožu samoproglašenog Prvog potpredsjednika. Zoran Milanović je ustao u obranu Čačića istaknuvši kako je njegova nesreća "etički neutralna" čime je potvrdio sumnje da je njegov mozak intelektualno neutralan - naime, etika je disciplina koja se bavi smislom moralnih normi pa tako nečiji čin može biti samo moralno neutralan, a kako je nesreća završila sa smrtnim posljedicama a skrivio ju je Čačić - a ne ograda auto ceste - onda o moralnoj neutralnosti nema govora. Na stranu premijerovo brkanje etike i morala, koje dosta govori i o našem obrazovnom sustavu, ali Čačić je izašao iz područja moralne neutralnosti samim činom sudjelovanja u prometnoj nesreći.
Mnogo puta smo zadnjih puta čuli kako bi Čačić trebao podnijeti ostavku jer je ubio dvoje ljudi u saobraćajnoj nesreći, no postoje i mišljenja da se to može svakom dogoditi. Nisu naročito brojna, no dolaze od utjecajnih ljudi: premijera, i dijela medija. Bi li Čačić trebao podnijeti ostavku jer je prouzročio nesreću sa smrtnim ishodom, ili se radilo o, kako premjer kaže, nečem što se umalo i njemu dogodilo, nečem što nije eto bilo namjerno niti plod Čačićeve volje pa je time "etički neutralno"?
Ovo će vas možda začuditi, ali ja smatram da Čačić ne bi trebao podnijeti ostavku zato jer je skrivio nesreću. Ne, ne zbog toga. Ima premijer pravo, nesreća se može dogoditi svakom, pa i političaru. Istina: ne može je svatko skriviti, jer to podrazumijeva određen nemar, pa je stoga zakonski kažnjivo, a ne "etički neutralno". No, to je ipak samo prometna nesreća.
Ali jako je malo onih kojima se može dogoditi da se dva dana nakon što ubiju dvoje ljudi u saobraćajnoj nesreći keze, prijete, slave, i piju šampanjac. Čačić je to uradio na proslavi izborne pobjede Ive Josipovića na predsjedničkim izborima. Njegovo ponašanje možete vidjeti na donjem videu na slijedećoj stranici:
Ne, Čačić ne bi trebao podnijeti ostavku zbog saobraćajne nesreće, ali bi trebao podnijeti ostavku zato što ju je pokušao zataškati. Javnost je tek nakon tri dana saznala što se dogodilo, i to slučajno, a tada smo najednom saznali i da je emocionalno skrhan i da mu je jako teško, što dan prije, očito, nije bio. Trebao bi podnijeti ostavku jer je, kad je otkriven, prvo slagao da je sudjelovao u "nesreći s manjom materijalnom štetom" iako su slike s mjesta nesreće jasno svjedočile o masakru.
Trebao bi podnijeti ostavku zato jer je njegovo držanje na sudu bilo i više nego sramotno i nečasno, jer je lagao i izmotavao se, jer je krivicu pokušao prebaciti na nepostojeću maglu. Ako je istina da je vozio 120 na sat - a što je očita laž jer je potvrđeno da su Mađari vozili preko sto - i ako je vidljivost bila samo 40 metara, kao što je sam tvrdio, onda je trebao smanjiti brzinu na oko 60 na sat. Prosječnom vozaču treba, kad se uzme u obzir i vrijeme reakcije, debelo preko 100 metara da se zaustavi iz brzine od 120 km/h i to kad je cesta suha.
Trebao bi podnijeti ostavku jer je lagao o suvozačici - i danas ne znamo tko je bila, i to drsko i arogantno, i tvrdio da se suzvozački zračni jastuk nije otvorio, a onda suočen sa snimkama rekao da jest, ali na jedan "bljak način" i time uvrijedio svačiju inteligenciju. Bljak je riječ koja sjajno opisuje Čačića i cijeli tijek suđenja i afere. Trebao bi podnijeti ostavku zbog sramotnog vrijeđanja žrtava nesreće, i zbog pokušaja prebacivanja krivice na njih, iako je naletio na njih odostraga i tu nikakve dvojbe o krivici nema. Osim ako netko ne misli, poput Čačićevog privatnog mađarskog vještaka, da krivica za smrt dvoje ljudi nije nalet Čačićevog Chryslera 300, auta koji mafijaškim dizajnom savršeno odgovara njegovom habitusu, na Škodu obitelji Liptak već udarac Škode u zaštitnu ogradu. Čudno da ograda auto ceste nije dobila tri godine zatvora, bezuvjetno.
Trebao bi podnijeti ostavku jer je lagao o svojim primanjima kako bi izbjegao siromašnoj obitelji kojoj je ubio dva člana isplatiti odštetu, drsko slagavši da su mu primanja manja od 5.000 kuna mjesečno, a kasnije slagao hrvatskoj javnosti da ga je sud pitao za plaću, a ne za primanja (sud uvijek zanimaju vaša primanja). Trebao bi podnijeti ostavku zbog općenito degutantnog laganja pred sudom, muljanja, izmišljanja i izvrdavanja te odsustva minimuma ljudskosti i kajanja. Samo opasni sociopati i psihipati ne pokazuju apsolutno nikakve emocije kad skrive nečiju smrt.
Trebao bi podnijeti ostavku jer je nakon suđenja opet počeo svima prijetiti, i na pitanje hoće li dati otkaz rekao da će mnogima dati otkaz. Trebao bi podnijeti ostavku zbog šalabahtera na ruci, na kom je zapisao četiri riječi, "magla, svjetla, brzina, pojas". Ima li "prvi potpredsjednik" intelektualne kapacitete zapamtiti četiri riječi? Što će mu šalabahter ako ne laže o onom što se dogodilo? I, najvažnije, on je na suđenju mogao pred sobom imati bilješke, a odlučio se, poput lijenog školarca, na - šalabahter? Je li to ostatak navika iz školskih dana? Prateći posljednjih dana njegov lik i djelo, čudilo bi me da i tada nije varao.
Najviše od svega, trebao bi otići zbog prijetnje da će tužiti svakog tko ga javno okrivi za izazivanje nesreće jer je on navodno odgovoran, ali ne i kriv za nesreću. Mene može odmah, a i oko četiri milijuna ostalih Hrvata. Ako od svakog utuži jednu kunu, to je lijep novac. Ne zna se hoće li čovjek s kožom nosoroga tužiti sudu i sud koji ga je javno proglasio krivim. Njemu je Prodanović po svemu sudeći prodao priču da biti osuđen na uvjetnu kaznu znači biti oslobođen krivnje.
Najveći biser koji smo čuli u vezi te nebulozne Čačićeve kontstrukcije po kojoj je uvjetna kazna zapravo dokaz da nije kriv je bio onaj o "oslobađajučoj kazni", koji je ispalio njegov kolega ministar Vrdoljak. Kao pravni laik, molio bih gospodina ministra da mi objasni kakva je to "oslobađajuća uvjetna kazna", i što uopće znači oksimoron "oslobađajuća kazna"?
Na kraju, last but not least, trebao bi otići jer predstavlja prevelik teret svojoj stranci i vladajućoj koaliciji, s kojom ne pokazuje nikakvu solidarnost i kojoj radi štetu kakvu je Sanader napravio HDZ-u. I zbog toga što, kompromitiran kakav već jest, predstavlja teret i Hrvatskoj. Kao osoba kojoj se sudi u drugoj državi, on može biti predmetom ucjene i podmićivanja, a spekulacije o tome (INA) su se brzo raširile u javnosti. Njih je samo pojačalo to što se Vesna Pusić nedavno sastala s mađarskim ministrom pravosuđa, iako takvi sastanci ministara različitih resora razlčitih država nisu uobičajeni, a sadržaj njihovih razgovora nikad nije javno objavljen. Kako znamo, Hrvatska kao država nema nikakav spor s Mađarima pa takav sastanak nema smisla, ako se nije razgovaralo o sudbini Čačića. Ne smatram da je INA dio tog deala - ali da nekakav deal postoji, vrlo je izgledno.
Vatrogasci: Čačić vam nije govorio istinu o nesreći!
Mađari: na dan nesreće nije bilo magle
To su razlozi zbog koji bi trebao otići, ako već nitko u vladajućoj koaliciji ne misli da bi trebao otići zbog svoje prošlosti privatizacijskog profitera, ili zato što mu je sud davno dosudio da je ipak u prošlom mandatu bio u sukobu interesa vrijednom 320 milijuna kuna. Naime, to što je prepisao firme na ženu i odvjetnika pa onda kao ministar dodjeljivao tim firmama koje "više nisu bile njegove" lukrativne poslove tipa farbanja fasada i birača, ne znači da je to pošteno. Ili zato jer je ostao dužan Izraelcima novac za nikad sagrađene stanove, a državi pedesetak milijuna kuna za porez, prebacivši novac na tvrtke-kćeri Coninga. Ili zato što je nabio milijardu dugova kao varaždinski župan. Ili zato što ne plaća radnike, a k tome im prijeti otkazom ako o tome progovore novinarima.
No, problem nije toliko ni u samom Čačiću, nije on prvi arogantni, bahati, korumpirani, lažljivi, bezosjećajni i nemoralni političar na ego tripu.
Problem je u odnosu vladajuće elite, uključujući režimske novinare, prema njemu. "Ali jednom sam se i ja sam našao u situaciji gdje sam u Austriji vozio 130 km/h i ušao u jedan dugački zavoj te u djeliću sekunde izgubio nadzor nad autom. Tada sam se sjetio njegovog slučaja i pitao se jesam li nakon toga lošiji čovjek" - zavapio je Milanović spašavajući ono što se spasiti ne da. "Na Čačića se nepravedno vrši hajka iz političkih razloga. Možda je on to isprovocirao svojim ponašanjem, ali ovo što mu se radi nije ljudski. Ovo je pokušaj da se jednog čovjeka preko svake mjere zbog njegovog malo oštrijeg karaktera, grubosti ako hoćete, naprosto zakuca u zemlju", kazao je Milanović, te dodao kako on kao predsjednik Vlade neće i ne može dopustiti medijsku harangu.
Na stranu što je nejasno kako on tu navodnu "medijsku harangu" misli spriječiti, jer ni u doba CK vlada nije mogla baš uvijek odrediti medijima što i kako će pisati, nejasno je i gdje je tu medijska haranga. Mediji bi svugdje u svijetu rastrgnuli bilo kojeg političara koji bi se ponašao približno kao Čačić, naročito nakon izjave "da on neće otići zbog moralnih autoriteta". Sjeća li se netko da je njegov HNS ne tako davno tražio ostavku ministra Kalmete iz pozicije moralnih autoriteta zbog nesreće nagibnog vlaka? Medijsku harangu smo vidjeli protiv Jadranke Kosor, biskupske konferencije, Bandića , protiv Tome Horvatinčića koji je napravio nešto slično kao i Čačić pa su ga mediji rastrgnuli među ostalim jer nije pomogao unesrećenima - odnosno, nije pokušao zašerafiti glavu natrag Talijanu kom ju je odsjekla elisa dok se recimo nitko nije sjetio pitati Čačića na koji je on način pomogao unesrećenima. Sjećamo se i malog Primorca, tinejdžera koji je također ubio dvoje ljudi - dvije mlade cure - divljajući BMW-om koji mu je tata kupo po Makarskoj: osuđen je na bezuvjetnu kaznu od dvije i po godine zatvora, a kad se kazna skraćena obrazloženjem da je iz društveno prihvatljive obitelji i student, cijela se javnost digla na noge. Pomalo i pretjerano, jer ipak se radi samo o maloljetniku koji je tipično za svoje godine postupio neodgovorno što je rezultiralo nesrećom, dok je pak odgovornost njegovog oca koji mu je snažni auto kupio druga stvar. Je li i čin mladog Primorca bio "etički neutralan", ako jest zašto je bio u zatvoru? Je li Čačić iz društveno prihvatljive stranke? Bi li ministar od 60 godina trebao biti blaže kažnjen nego tinejdžer za sličnu nesreću s istim ishodom? Pa on je tražio na suđenju da mu se kao olakotna okolnost uzme to što je ministar!
Primjer medijske harange protiv Čačića možete vidjeti ovdje, u kolumni Miljenka Jergovića, koji kaže da bi mali ljudi trebali imati više razumijevanja za bogataše poput Čačića koji su ljudi kao i mi, da se ne bismo trebali kompleskaški i moralistički iživljavati na njima kad im se dogodi nesreća:
Zli, bahati moćnik i dobri mali čovjek
Dok ovdje pak imate primjer kolumne Miljenka Jergovića, koji kaže da bahate bogataše poput Horvatinčića narod treba linčovati (ipak je Jergović iz Bosne i vlast shvaća kao mogućnost iživljavanja nad gubitnicima) prije nego urade kakvo zlo:
Horvatinčić ili kako je stvaran gliser ubojica
A zašto Milanović ne da Čačića, zašto se blamira? Možemo samo spekulirati, no neke stvari su indikativne. Teorija da je Milanoviću nužan jer SDP nema takvih ekomomskih stručnjaka ne stoji. Grčić je, primjerice, mnogo stručniji od Čačića, a uostalom vođenje ministarstva je čista politička funkcija, i ne zahtijeva neku posebnu stručnost već samo leadership koj je kod Čačića upitan - biti bahata baraba i arogantni šarlatan nije isto što i biti lider.
Čačić nije neki bogom dani ekonomski genije - upropastio je zapravo firmu koju je maznuo u privatizaciji još za Markovića. Njegovo bogatstvo nije onoliko "self made" koliko želi prikazati - on je bio sin vrlo utjecajnog tužitelja u Jugoslaviji, odrastao je u bogastvu i bez utjecaja i veza svog oca teško da bi ikad postao ovo što je danas. Kao i Pusić, također izdanak "ugledne" jugoslavenske obitelji - dakle, dijela jednog totalitarnog i korumpiranog režima - i on je dio establishmenta tada poznatog kao "tehnomenadžerska struja". Radilo se zapravo o kasti socijalističkih direktora, dezideologiziranih tada mladih ljudi, obrazovanijih i stručnijih od stare garde partizančina koja je direktorska mjesta uglavnom dobivala za zasluge u ubijanju narodnih neprijatelja nakon rata ili mlaćenju zatvorenika na golom, ali nije imala više od četiri razreda osnovne. Još osamdesetih ta struja je, u jeku krize, preuzela vodeća mjesta u ekonomiji, a Vesna Pusić je tada objavila knjigu "Industrijska demokracija i civilno društvo" (1986), u kojoj se zalaže za "veliku koncentraciju kapitala u odabranom krugu upravljačke elite",odnosno 200 menadžera koji pak "čine elitu koja ima natproporcionalnu kontrolu nad raspolaganjem ekonomskim resursima o kojima ovisi većina društva".
Dakle, tu se samo radi o trasnsmisiji ideje o povaštenoj kasti ljudi izuzetih od zakona, zvali se oni "zdrave snage", "antifašisti", ili kako drukčije. Zato danas u slučaju Čačić slušamo istu mantru kako se nikog ne smije javno optuživati ni za što do pravomoćne presude, što je teška glupost. Smije li Sanader tužiti svakog tko ga je nazvao lopovom zadnjih nekoliko godina, a ne samo da nema pravomoćne presude nego nema još nikakve? Ipak, svi znamo tko je i što je Ivo. Isto tako, kod slučaja Boljkovac Predsjednik - pravednik je ustao u obranu dotičnog sadista i mučitelja rekavši da to što je mučio i ubijao ljude nakon rata nije lijepo spominjati javno jer je on antifašista. Istu mantru - "radi se o političkim optužnicama" - čuli smo i od Linića, Obersnela i svih ostalih čije bi se ime zadnjih godina spomenulo u vez korupcije, a da nisu bili HDZ: već je tada bilo vidljivo da su se, sigurni u dolazak na vlast, izrazito razbahatili.
Zato je za Hrvatsku ključno da postane zemlja u kojoj svetih krava neće biti. U protivnom će se i dalje podizati ljestvica moralne čistoće za periferne likove, slučajne prolaznike poput Mirele Holy, dok za institucionaliziranu mafiju važe posve neka druga pravila.
A od njih je iluzorno očekivati da će u šovinističkom predizbornom spotu Vesne Pusić iz 2009. godine prepoznati - sami sebe, upravo u liku bahatog mafijaša koji se političkim vezama izvlači iz zatvora da bi potom sjeo u svoj bijesni auto i odjurio, hvaleći se u mobitel kako za njega zakoni ne važe. Svaka sličnost s Čačićem je upravo frapantna.