Komentari i kolumne
Stomatološki fakultet i religija ljudskih prava
Kategorija: Komentari i kolumne Kreirano Subota, 21 Srpanj 2012 21:41 Napisao/la G.M.
U posljednjih nekoliko dana vlada uzavrela atmosfera na referadama na hrvatskim visokim učilištima - u tijeku su upisi i mnogi sada ozarenih lica, puni nade, prolaze kroz posljednje birokratske korake kako bi tijekom jeseni mogli sjesti u predavaonicu željenog fakulteta. Osim onih veselih koji su se uspjeli upisati tu su i oni tužni koji nisu bili takve sreće. Među njima je i stanoviti mladić kojem se izjalovio plan – upisati Stomatološki fakultet u Zagrebu.
Mladić je svoje srednje obrazovanje, u strukovnoj zdravstvenoj školi u Zagrebu, završio odličnim uspjehom, točnije rečeno s 5,0, čime je proglašen najboljim učenikom svoje škole, no željeni fakultet nije uspio upisati jer je pao ispit državne mature iz matematike na višoj (A) razini kojeg je fakultet postavio kao uvjet upisa. Naš junak ovaj nemili ishod komentira sljedećim riječima:
'To je žalosno i zbog toga ne spavam noćima. Moram se pomiriti s tim da ne zadovoljavam kvote ove države. Samo ne znam što sam još trebao učiniti da upišem fakultet. Moj trud, očigledno, nikome ne treba, a državna matura pokazuje kakav je odnos države prema strukovnjacima.'
Ako ovaj mladić, koji je odlučio ostati anoniman pred medijima, ne zna što je trebao, odgovorit ćemo mu mi – položiti ispit državne mature iz matematike na višoj (A) razini. Kratko, jasno, jednostavno i posve razumljivo. No njemu očito nije, a čini se da nije ni populistički nastrojenim medijima koji su njemu namijenili ulogu mučenika biblijskih razmjera dok je Stomatološki fakultet u Zagrebu sveden na razinu devijatnog stripovskog negativca koji se grohotom smije u svom high tech laboratoriju sretan jer zna da je jednom običnom jadničku upropastio život. Oni kažu – fakultet je kriv. Zeznuo je kandidata!
Zapravo – nije. Stomatološki fakultet, kao i svaki drugi, ima potpuno legitimno pravo postaviti svoje uvjete kako god želi što, naravno, uključuje i povećanje tražene razine na ispitu državne mature iz matematike, i pritom se najmanje treba rukovoditi stupidnim kriterijima kao što je onaj 'ali mi ne razumijemo ima li to smisla'. Samo zato jer nešto ne razumijete ne znači da tu smisla nema. Više viokoobrazovnih institucija u Hrvatskoj odlučilo se ove godine na taj potez potaknuto saznanjem da kvaliteta kadra koji ih upisuje postaje zabrinjavajuće niskom.
Pričati o tome da je mladić iz ove priče bio zatečen odlukom Stomatološkog fakulteta i da se nije stigao pripremiti također ne stoji. Fakulteti su svoje uvjete za upis u akademsku godinu 2011./2012. bili obvezni javno obznaniti već početkom prosinca 2011., prijave za ispite državne mature trajale su sve do 1. veljače, a sam ispit iz matematike koji se pokazao kobnim za našeg junaka pisao se je 30. svibnja 2012. Prema pravilima o polaganju ispita državne mature kandidat je imao priliku sve do 20. svibnja 2012. odjaviti ispit ukoliko je procijenio da za njega nije dovoljno spreman. Za njegovu pogrešnu procjenu fakultet ni na koji način nije kriv.
Mladić kaže da se pripremao i da je potrošio više od 3.000 kuna za pripreme. Pohvalno, ali i dalje ne predstavlja dovoljno snažan argument protiv Stomatološkog fakulteta, pa ni protiv samog sustava državne mature. Ako ovaj nesretnik baš ima toliko snažnu potrebu uperiti prstom prema nekome, neka to učini prema onima koji su stvarali nastavni plan i program za njegovu srednju školu, a koji ga očito nije dovoljno adekvatno pripremio, čak ni za studij koji bi predstavljao njen logičan nastavak.
No stara je mudrost, u životu najčešće ne biraš svoje karte već moraš na najbolji način iskoristiti one koje si dobio, ma kakve god da bile. Mladić iz priče svakako je pohvalno reagirao pokušavajući nadoknaditi rupe u svom znanju privatnim pripremama, ali griješi pokušavajući sebe prikazati kao žrtvu fakulteta i čitavog obrazovnog sustava. Odgovornost za odabir srednje škole isključivo je bila na njemu, kao i odgovornost za prijavu željenog fakulteta i za polaganje tog kobnog ispita državne mature iz matematike. Kada tu istinu prihvati, moći će krenuti dalje pa možda jednog dana i uspije – umjesto što uzaludno troši energiju sipajući otrov i ogorčenost na sve oko sebe mogao bi tu istu energiju iskoristiti kako bi još bolje naučio matematiku. Uostalom, odlikaš je – ne bi mu trebalo biti teško, zar ne?
Ipak, ono što ovdje valja primijetiti jest to da se sudbina ovog nesretnika savršeno uklapa u jedan širi kontekst svijeta u kojem je religiju u klasičnom smislu riječi zamijenila religija ljudskih prava koja se uvlači u pore društva i prema kojoj se oblikuju opće društvene vrijednosti koje svoju konačnu manifestaciju dobivaju u pojedinačnim postupcima i stavovima. Upravo zahvaljujući toj pošasti ljudskih prava koja je danas uzela maha, dobar dio mladih ljudi smatra kako je upisati fakultet njihovo bogom dano pravo, a ne privilegija. Istina, apsolutno nikog se ne bi trebalo zakidati u pokušajima upisivanja fakulteta, a svaki oblik diskriminacije u tom smislu treba najstrože osuditi, i s moralne i sa zakonodavne strane. Međutim, sustav vrijednosti u kojem je studij sveden na onu famoznu L'Oreal logiku 'jer ja to zaslužujem' ne može opstati na čvrstim nogama.
Tu se opet nakratko možemo vratiti na mladića iz ove priče. On vjeruje kako zaslužuje upisati Stomatološki fakultet. Smatra to svojim bogom danim pravom i svakoga tko mu to pravo pokušava uskratiti doživljava kao neprijatelja – od Stomatološkog fakulteta u Zagrebu pa sve do samog sustava obrazovanja i države kao takve. I upravo ovdje leži ključ problema – nije društvo zakazalo kada je dozvolilo jednom Stomatološkom fakultetu podignuti svoje uvjete za upis već onda kada je počelo stvarati medijski potpomognut sustav vrijednosti u kojem osobna odgovornost vrijedi manje i od beskrajno jednostavne niže (B) razine državne mature.
Da, sustav smo svi mi. I da, dobili smo upravo ono što zaslužujemo.