Da Kerum nije to što jest, odbio bi poziv za gostovanje kod Stankovića. Prepoznao bi u tome podvalu i "sačekušu", Znao bi da se narodne neprijatelje u tu emisiju ne poziva ako ih se nema kako i čime kompromitirati. Kao što bi davno prije u pitanju "Biste li željeli da vam je zet Srbin" prepoznao ne samo podvalu nego i nepofesionalnost novinara i jednostavno odvratio da je pitanje nekulturno i neumjesno, kao što i jest. No, Kerum je Kerum, ostao je što je oduvijek i bio. Zaletio se i odgovorio. 

Mudar političar bi na to pitanje nešto slagao, primjerice, "svejedno je koje je nacionalnosti ako je dobar čovjek", "bitno je da se vole" ili "to što je netko Hrvat ne znači baš ništa, radije bih Srbina doktora nego Hrvata koji će je tući". Kerum nije političar, on nema onaj Josipovićev nepogrešivi instinkt da zna kad nešto smije a kad ne reći - na primjer, "nisam zaboravio na novu pravednost, ja stojim iza obećanja ali sad jednostavno nije pravi trenutak". Kerum nije antifašist-a. Kerum nije urban. Kerum nije profinjen. Kerum je katolik. Kerum ne voli Srbe. Kerum je, što je najgore, Vlaj iz Ogorja. Da je Srbin iz Ogorja, nitko mu seljakluk ne bi smio javno staviti pod nos.  Odmah bi se onaj drugi Vlaj, Ante, raspisao da kakav je to način proganjat čovjeka samo zato jer je Srbin i jer je rekao što misli. 

Mnogo toga je posljednjih dana napisano o Kerumu, njegovom šovinizmu i govoru mržnje, pisali su o tome svi komentatori EPH, Gjenero je rekao da mu treba skinuti imunitet i kazneno ga goniti obrazloživši to time da je Kerum isti ko i Hitler kom su Židovi bili krivi za sve, i jednako potencijalno opasan, da se tu radi o difamaciji, javila se dirljivo naivna (nadam se da jest) Ivana Bodrožić rekavši kako je to bezveze jer više nema ni Srba u Hrvatskoj a bome je i Jugoslavija davno mrtva, a Srbija na samrti. Javili su se i političari i osudili Vlaja iz Ogorja, to dlakavo i primitivno biće. 

No kako je Kerum postao narodni neprijatelj?

Devedesete su bile obilježene bankrotom socijalizma i posljedična dezintegracija Jugoslavije. Stari sustav se urušio zajedno s elitama koje je stvorio i hranio, neki novi ljudi su isplivali na površinu. Poduzetnici, trgovci, sloj ljudi koji je u socijalizmu suzbijan. Desila se prvobitna akumulacija kapitala, rekao bi Marks, i u tim okolnostima na scenu stupa među ostalima i Kerum. Razmetljiv, prirodan, pravi predstavnik svog kraja. Mnogima pomalo komičan, mnogima odbojan kao i svi novi bogataši. Feralu beskrajan izvor podsmjehivanja s kastom novih bogatuna. Mercedesova marka "Maybach" je u Splitu po njemu dobila ime "Vlaybach". 

Dvijetisućite su donijele promjenu. Kao što su šezdesetih djeca politkomesara koji su dvadesetak godina ranije blatnjavim opancima gazili ulaštene parkete donjogradskih židovskih stanova počela ići na satove klavira, onakvih kakve su njihovi očevi cijepali za ogrijev kad su došli iz šume, tako su i novi bogataši iz devedesetih polako prestajali odlaziti na cajke i razmetati se skupim automobilima a djecu počeli slati na studij u London. Najednom su svi naglo postali profinjeni, poprimili gradske običaje, pa i svjetonazor. Ljudi koji su Hercegovcima tepali kako su jedini pavi Hrvati i psovali četničku mater Srbima dok su im granate letjele preko zamračenih stanova počeli su Hercegovcima psovati lopovsku mater i natjecati se tko će se više istaknuti ljubavlju spram sugrađana srpske nacionalnosti, dokazujući time da je lako hrvate izvesti iz podaništva ali ne i podaništvo iz Hrvata. Ne i Kerum, on je ostao isti. Odbio se prilagoditi, socijalizirati. Odlučio je ostati vlaški seljak, k tome još bogat. I tu mi je naglo postao simpatičan. Uz svo to silno prijetvorno licemjerje oko sebe, Kerum je imao muda ostati Kerum, zadržati neki integritet i pod cijenu društvenog prezira. 

A Splitski inat ga je uzdigao na mjesto gradonačelnika. I tu su počeli njegovi problemi, a ono sa zetom Srbinom je tek bila posljedica. Jer, bi li itko pitao jednog Pupovca bi li želio zeta Albanca iz Prištine? Ili možda Josipovića bi li volio za zeta Hercegovca ih tvrdokuhane ustaške obitelji? A tek Branka Lustiga bi li Palestinca za zeta? Pa u Izraelu su takvi brakovi i zakono zabranjeni!

Zvali mi to "govorom mržnje" ili kako god, u jednoj visoko civiliziranoj Belgiji su brakovi između Valonaca i Flamanaca rijetki kao i između Srba i Albanaca u Srbiji, a kamoli u Sjevernoj Irskoj između katolika i protestanata. Uostalom, Irci su od svoje mržnje prema Englezima napravili brand i redovito su, dijelom i zbog tog svog stava na vrhu najsimpatičnijih i najpopularnijih nacija svijeta. Svi vole hrabar mali narod koji se odupire jačem kolonizatoru, nitko pak ne voli štrebera koji udari nasilnika pa mu se onda ide ispričavati. Među Srbima danas gotovo da i nema iskrenog kajanja za ono što su uradili devedesetih i u Bosni i na Kosovu i ovdje. Ne samo da nema iskrenog, nema nikakvog: malo tko je od Srba uspio ikakve riječi isprike prevaliti preko usta, najčešće škrgučući zubima. Umjesto pokajanja, Srbi u Hrvatskoj ponovo pokreću kampanju lova na ustaške vještice i gledaju se prikazati kao nedužne žrtve Hrvata, što bi mogao biti uvod u novu kampanju nasilja. U takvim uvjetima, politika glađenja perom po stražnjici nekakvih Džakula i Pupovaca i Štrbaca nije ni mudra ni velikodušna, radi se o običnom beskičmenjaštvu i nedostatku hrabrosti i moralnog integriteta. 

Ne, Kerumov nepromišljen odgovor nije krivac za njegove probleme, već to što je ušao u politiku kao padobranac, solo igrač koji nije dio antifašističke elite koja danas kontrolira Hrvatsku. A jesu li Srbi i jugoslavenska opcija krivci za njegove poslovne probleme? Kerum je, kao i svatko drugi, sam kriv za svoj neuspjeh, kažu sad oni koji su zasluge za Kerumov uspjeh prpisivali svima osim Kerumu samom. Ima tu možda i istine, no ovo s jugoslavenskom opcijom i Srbima - ma kako  da je to Kerum netaktično i politički nespretno izgovorio - nije besmisleno, kako to prozvani mediji prikazuju. Stvarno, otkud Kerumu ideja da medije u Hrvatskoj drži nekakav projugoslavenski lobi? Otkud mu ideja da bi Jelena Lovrić, Maja Sever, Stanković, Šprajc, Dežulović, Tomić, Jergović, zastupali neku  projugoslavensku opciju? Odakle mu ideja da ti ljudi žele Hrvatsku približiti Balkanu kojim dominira Srbija? 

Budimo realni, elite u Hrvatskoj jesu izrazito projugoslavenske, time automatski i u političkom smislu prosprske, jer je neku regionalnu zajednicu u kojoj bi Hrvatska bila lider jednako lako zamisliti kao i Veliku Britaniju u kojoj bi Irska bila lider. To je posljedica jednostavne istine da se elite stvaraju na dvorovima, u centrima moći, a Beograd je kao prijestolnica još od Ilirskog pokreta imao čarobnu privlačnost za Hrvate. U Beogradu su vidjeli mogućeg saveznika protiv Beča i Pešte, ali i mogući začetak buduće moćne ilirske države pod dominacijom Hrvata, smatrajući da će se mnogo razvijenija i kulturnija Hrvatska lako nametnuti zaostaloj Srbiji. Ono s čim nisu računali je da je Srbija imala ne samo sve atribute državnosti, uključujući najvažnijie - suverena i vojsku, već i samosvijest i imperijalni duh koji se hranio na ruševinama dvaju okolinih umirućih carstava. Hrvatske elite su od 1918. nadalje hodočastile u Beograd po sinekure, i nastavile su to raditi do samostalnosti. Navikle na klijentelističko-izdajnički model još davno prije Jugoslavije, na franšizu za vladanje Hrvatskom dobivenom uvijek od nekog stranog vladara, poput škotskog plemstva iz "Hrabrog srca", one su se dolaskom Tuđmana i samostalnosti osjećale strahovito ugrožene. Najavljen Tuđmanov projekt njihove zamjene domaćom, nekompromitiranom elitom koja nije nositelj tog podaničkog koda i koja bi bila temelj hrvatske ekonomske i političke samostalnosti, dočekano je s panikom i strahom. Taj projekt je trebalo uništiti, i sve one koji nisu dio starih struktura moći, vezanih za Beograd s jedne i Titovu tajnu policiju s druge strane, je trebalo difamirati, medijski uništiti, zatrti im ugled i uništiti poslovno carstvo.

Na udaru medija našli su se nakon 2000. svi istaknuti pojedinci u Hrvatskoj koji su moć stekli za Tuđmanove ere, a pozicije su povratili, pa i ojačali, svi oni umreženi u strukture koje su korijene vukle iz Titova vremena, u pravilu vezane na tajne službe bivše države. To je obrazac koji nije teško pratiti i primijetiti, i previše bi mjesta ovdje uzelo nabrajati sve primjere. No, ako bolje pogledate, vidjet ćete da nema baš nikog u Hrvatskoj iz Tuđmanovih struktura kom nije pronađena neka afera ili nije bio predmetom lova na vještice, a i općenito su difamirani kao "200 obitelji" iako među 200 obitelji koje stvarno vladaju državom gotovo da i nema njegovih. S druge strane, afere članova "antifašističke koalicije", počev od psihopata kalibra Manolića pa do uglađenih operatora poput Josipovića čije je impresivno bogatstvo nejasna porijekla se uredno zataškavaju i minoriziraju.

Kerum je "street smart" i njemu to nije promaklo: samo, seljak kakav već jest, on to ne zna uviti u celofan josipovićevske slatkorječivosti ili Mesićev kafanski humor, on to kaže onako zdravoseljački, na radost svojih protivnika.  Većina potencijalnih birača ionako nema svoje mišljenje već ide po njega Jeleni Lovrić i Borisu Dežuloviću, a nitko ne želi ispasit zaostao i podržati seljaka Keruma kad možemo svi biti liberalni i napredni. Zašto riskirati i naći ujutro svoje ime uz kakvu mutnu konstrukciju u Jutanjem?

Usto, valja reći i ovo: okriviti danas Srbe za hrvatske probleme, kako je to uradio Kerum, je svetogrđe.  Ispadate šovinisti i brojač krvnih zrnaca. Trebate poput Ante Tomića mantrati kako su krivi "dinarski ljudi",  ili otvoreno reći "Hrvatine" što nikako nije ni brojanje zrnaca a kamoli govor mržnje.  Kao da su Hrvatsku pred 21 godinu napali Jozo i Ante, a ne Stevo i Jovo. Spomenuti zapravo Srbe u bilo kom kontekstu može biti jako nezgodno: strahovita se bura digla nakon zadnjih izbora zbog jedne primjedbe zastupnika Đakića - "Rade, Ranko, Rajko, Veljko, sastavljaju li to oni srpsku vladu ili Hrvastku"? To je  izazvalo neviđenu harangu po medijima na Đakića, do te mjere da su njegove riječi ocijenjene ratnohuškačim! A čovjek nije huškao na rat, nije rekao ništa negativno o Srbima, nije ih smjestio u negativan kontekst - samo je primijetio ono što svi mogu primijetiti, da u Hrvatskoj imamo pet ministara dijelom ili posve srpskog porijekla, a da i neki Hrvati u vladi imaju srpska imena (što vuče korijene s početka prošlog stoljeća kad je srpski kralj sinu dao hrvatsko ime Tomislav, a jugoslavenski nacionalisti u Hrvatskoj - orjunaši - su davali srpska imena svojoj djeci kao znak lojalnosti kruni: bio je to neformalni znak raspoznavanja). I kao i u slučaju Đakića, i u slučaju Keruma stoji: kad vidite tako histeričnu i pretjeranu reakciju na ono što ste rekli, znate da ste nekog pogodili u živac. Gdje je tu mržnja? Pozivi na istrijebljenje, na nasilje? 

I zato nisu u pravu komentatori koji su napali Keruma kao nacista i neandrtalca. Uostalom, ove prijetnje zatvorom zbog izrečene misli, verbalni delikt zapakiran u govor mržnje je čista cenzura i diktatura, uvođenje starih metoda ušutkivanja. Kad Gjenero stavlja Kerumu na dušu praktički izazivanje novog budućeg rata, on zapravo brani cenzuru. Može li itko zamisliti da će ljudi masovno krenuti napadati Srbe ili da će vlasti krenuti u novi rat zato jer jer Kerum rekao da  ne želi Srbina za zeta? 

Ivana Simić Bodrožić se također gnuša nad Kerumom, ali i ona je promašila suštinu: to što je danas Srbija ekonomski kudikamo slabija od Hrvatske ne znači da ona i dalje nije imperijalna alfa - država s velikim ambicijama koja i te kako radi na gradnji svog utjecaja u "regionu" svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju, i to što  je Jugoslavija umrla dosta davno ne znači da snažni jugoslavenski nacionalistički sentimenti i dalje nisu prisutni u velikog dijela etničkih Hrvata, kao i to da Beograd privlači hrvastku elitu kao prsten moći iz Tolkienove sage: on je tamo skovan, on ih tamo vuče. 

A Milorad (uf, to je srpsko ime, zar ne) Pupovac? Odakle njemu uopće ideja da bi se na Kerumovo lupetanje trebao dizati na zadnje noge, kad je glasilo njegova SNV-a, Novosti, više puta itekako grubo i bezobrazno provociralo hrvatsku javnost  nečim što se također moglo protumačiti kao govor mržnje prema Hrvatima - onda kad su za obljetnicu Oluje objavili onog "vampira"  u hrvatskoj uniformi kako grize vrat djevojci i kad su na rušenje dva hrvatska MiG-a objavili radosni uzvik "oba, oba su pala". 

Tada je branio demokratsko pravo na javno izražavanje mišljenja.. ali pravo na mišljenje koje bi licemjerni Pupovac dao svojim Novostima, očito ne bi dao Kerumu. U novostima sam više puta pročitao eksplicitno navedno kako su Hrvati nositelji fašizma, a Srbi antifašizma u Hrvatskoj.

Ono što vrijedi za profesionalnog Srbina Pupovca, vrijedi i za ostatak lijevih elita, pa i Tuđmanovog ratnog huškača (sjetite se tekstova iz Nedjeljne) Miljenka Jergovića. Kako je common knowledge  da su balkanski desničari manje-više seljaci i stoka, lijepo je pred ulazak u EU naposlijetku shvatiti kako su i balkanski urbani ljevičari samo jedna nakupina moralnih i intelektualnih nula, uhljeba, lažova, manipulatora, lopova, i jednostavno ljudskog šljama. Koji, kao što desničari često samo glume  velike domoljube i vjernike, vole sami sebi glumiti nekakve intelektualne i moralne veličine i "civilizirane građane" koji se bore protiv krkanluka.

Kerum je djelomično shvatio tko upravlja ovom državom i našim životima, iako će ga iskrenost kao i uvijek koštati mnogo skuplje nego što može pretpostaviti. Hoće li i mladi ljudi shvatiti tko im to upravlja životima i zdesna i slijeva, ne slušajući Keruma ili čitajući mene, već čitajući Jergovića i Dežulovića? Teško. Osobno, ja između umišljenih, pseudodemokratskih, kvaziintelektualnih prokomunističkih medijskih veličina i pripadnika balkansko-regionalnih elita radije biram Kerumovu stranu, ma kako to nepopularno i beskorisno bilo. Uostalom, radije bih bio Kerum i imao Ferrari, Fani, i jahtu, ma kako me primitivnim smatrali, nego bio Miljenko Jergović, intelektualni div iz Bosne.