Fizzit v2

Switch to desktop Register Login



Komentari i kolumne

Remi, cajke i babe

rozga minjak

 

Intelektualci i urbana ljevica su sami sebe doveli u vrlo nezahvalnu poziciju. Da bi nekako dali smisao vlastitom djelovanju unutar granica koje su sami postavili, omeđeni političkom korektnošću i ideologijom egalitarnosti, prisiljeni su pribjeći cenzuri i zastrašivanju. Upravo su cenzura i optužbe za "govor mržnje" postali uobičajena metoda djelovanja ljudi koji sebe pogrešno smatraju liberalima. To im je zaštitna mreža u koju sve ćešće padaju dok balansiraju na konopcu između puritanskog moralnog čistunstva i pozivanja na ono što liberalizam izvorno jest - a to je upravo ono što mu ime kaže, sloboda. Sloboda uključuje mogućnost da govorite što hoćete i protiv koga hoćete, zagovarate što hoćete, i pjevate o čemu vas volja sviđalo se to kome ili ne. Naravno, onaj kom se to ne dopada ima pravo kritizirati vas, pobijati vaše stajalište i dovesti u pitanje vaš dobar ukus, ali nema pravo cenzurirati vas u ime ćudoređa. Feminističkog, humanističkog, kršćanskog, islamskog, kakvog god. To je jednostavno pravilo koje važi u liberalnim demokracijama i općenito političkim zajednicama slobodnih ljudi. Danas se međutim sve češće događa da  s jedne strane imamo svete krave izuzete od ma kakvog kritičkog promišljanja, a s druge heretike kojima se brani uopće govoriti.

 

 

Opasnim heretikom je tako postala i jedana inače posve bezazlena Rozga. "Mislim da je Vjekoslava Huljić hrvatskoj ženi naudila više nego svi hrvatski šovinisti zajedno. Naljepila joj je da se realizira isključivo kroz brak, majčinstvo, da dopušta da je gaze i emocionalno zlostavljaju... A sad kroz ovu sirotu Rozgu poziva muškarca da dođe po ženu "ko slavljenik po tortu"... Ma daaaaj, molim te! Nikad nisam mislila da ću reagirati na ovakav treš, ali negdje čovjek mora podvući crtu. Zbilja je vrijeme da prestane zaglupljivanje. Žene, ispljuskala bi vas. A Vjekoslavi ustavno oduzela pravo na slobodan govor". Taj status na fejsu Remi iz Elementala, pravim imenom Mirela Priselec, pokrenuo je pravu moralnu histeriju u postfeminističkih Hrvatica i ponekog Hrvata iz redova zdravih snaga, kojima je katekizam ljudskih prava bitniji od slobode govora. Moralna histerija i moraliziranje su mi inače gadljivi, naročito kad uključuju progone konkretnih ljudi. Pa čak i kad su inkriminirane cajke tipa Rozge. A posebno mi je gadljivo kad progone pokreću ljudi koji o sebi vole misliti kao o liberalima. 

 

Žao mi je da je Remi izrekla nešto takvo. Elemental je jedan od možda dva ili tri domaća banda koja sam ikad poslušao i nisu loši. Na žalost muzički talent nije jamstvo demokratičnosti, kao što urbanost nije, kako se to često pogrešno misli, mjerilo demokratske kulture, kamo li tolerancije. Rozgu sam pak prvi put u životu čuo nekidan kad sam pročitao taj status i poslušao sporni spot. I nisam izdržao do kraja. Od cajkaranja nakon najviše minutu dobijem poriv da skršim zvučnik. Mislim da to i jest smisao te cajka - muzike: popij litru votke, pošmrči zebru, skrši si gajbu pive o glavu, ulovi za dupe prvu hihotavu mlađu punoljetnicu ili stariju maloljetnicu u dopičnjaku u potrazi za sponzorom, a na kraju izvadi utoku i sudjeluj u pucnjavi na parkingu ispred narodnjačkog kluba. Ono što mi nikad nije bilo jasno je kako se, pobogu, jedan smjer čiji tekstovi otkrivaju jedan patrijarhalni i ruralni svjetonazor posve stran urbanom mentalitetu poput "otišla si i odvela dete, suzama sam lepio tapete" uopće mogla primiti u velegradskoj sredini? Rat, tranzicija, postkomunistički kaos? Priznajem, cajke ne mogu smisliti.

 

No nebitno je što ja, ili Remi, ili Sarnavka, ne možemo smisliti. Kad pogledam tekst pjesme Romantika od Elementala - "Ne srce, to nije bilo cijelu noć, I nije bilo do jaja, bilo je deset minuta i nisi niš obavio do kraja", i za njega bi se moglo reći da ženu svodi tek na seksualni objekt koji služi muškarcima za užitak. I za taj tekst se može napisati krivična prijava i reći da on vrijeđa žene i prikazuje ih kao promiskuitetne, lakomislene, glupe osobe koje je lako iskoristiti i odbaciti, i koje su tako nebitne svojim ljubavnicima za jednu noć da se ne trude ni zadovoljiti ih. Nije li seks za jednu noć, za razliku od braka, stvarno ponižavajuć odnos za ženu?  

 

Cenzura, odnosno verbalni delikt, je uvijek bio važan faktor uspostave i održanja svih represivnih i totalitarnih režima. Moralne histerije i povrede moralnih normi su uvijek bile temeljem progona ljudi i nasilja nad neprilagođenima, nevjernicima, i zaostalima. Moralna norma o koju se Rozga navodno ogriješila je ravnopravnost spolova, odnosno ženska emancipacija.  Kažem navodno, jer u tekstu njene pjesme ja nisam prepoznao baš ništa od onog što joj Remi stavlja na dušu. Kasnije joj se pridružila prvosvećenica Crkve presvete emancipacije i arhiđakonica ženskih prava zagrebačke brkatofeminističke dijeceze Sanja Sarnavka, koja je svoje držanje moralnih prodika unovčila mnogo bolje od Bozanića. Na Rozgu se obrušio i Jutarnji list, koji je inače često eksploatira stavljajući njene slike u prekratkim minicama bar jednom tjedno na svoj portal, drkadžijama na radost i veselje. Isti taj list je oduševljeno pratio Rozgu kad je držala turneju s Bajagom, jer pojavu jednog bivšeg zabavljača četničkih trupa u Hrvatskoj valjda Hrvati ne bi trebali doživljavati kao nešto ponižavajuće. Zamimljivo kako nacionalna emancipacija i ponos malo znače onima kojima spolna emancipacija i ponos tako mnogo znače, iako su i nacionalnost i spol nešto što dobivamo rođenjem. 

 

niggaPrvo što mi pada u oči kad vidim da Sarnavka traži kazneni progon Rozge i Huljićevih je licemjerje i nedosljednost. Tekst Nirvane ponižava sve žene zato jer pjeva svom muškarcu da dođe i uzme je kao nagradu? U redu, a što s tipičnim hip hoperskim pjesmama i spotovima gdje su žene samo ukrasi uz Snoop Doga, njegove bitches, nešto što gangstas konzumiraju uz lajne koke, skupe aute i šampanjac? Raperskoj i hip hip subkulturi, u koju zapravo spada i Elemental, se tolerira ponižavanje žena i odnos prema njima kao komadima mesa. S druge strane, odnos prema ženi kao potencijalnoj udavači koji je dio cajka - scene je apsolutno moralno neprihvatljiv. Je li ideja Rozge da se posve preda svom muškarcu kao nagrada tako nepodnošljivo antifeminstički subverzivna, dok su spotovi u kom se žene masovno predaju kao nagrada svačijem muškarcu, kom su tek dio harema, prihvatljivi i poželjni? Je li to tipičan kompleks Balkanca kojem je u njegovoj glavi sve što dolazi sa zapada napredno, a sve domaće zaostalo?  

 

I zar je ideja da se žena uda i rodi djecu i veže uz muškarca koji će joj biti dominantan (žene, budimo iskreni, ne vole papučare niti slabiće, i skoro nikad se ne udaju za muškarca koji ne zarađuje bar malo više od njih) stvarno tako ponižavajuća za ženu? Za novu, postfemitističku ženu 21. stoljeća jest, iako i ona zapravo jednog dana želi djecu i stalnog partnera. Tko uostalom želi ostariti sam? Ali militantno krilo pokreta kaže da ona tome jednostavno ne bi smjela težiti, ona ne treba imati svog muškarca,  a ako ga nedajbože ipak ima treba mu biti ravnopravna u svemu, zarađivati više od njega, tretirati ga kao jednog od svojih gay prijatelja. Djeca bi joj trebala biti zadnja briga, jer je ponižavajuće da je se svodi na ulogu majke. Ali nije ponižavajuće da je se koristi za seks za jednu noć, da se njene kućne porniće stavlja na internet, i da se njenu intimu razvlači po televiziji u nekoj od inačica Big Brothera. 

 

Takva uloga ženke međutim nije baš imanentna ljudima ni sisavcima općenito, i to ne zbog neke društvene nepravde kojoj ljevica voli pripisivati sve grijehe svijeta, niti muških šovinističkih svinja. Milijuni godina evolucije formirali su mindset ženki primata, iako Sarnavka vjeruje da ga je moguće unutar jedne generacije posve promijeniti. Istina, danas više ne postoji eksplicitna potreba za hijerarhijskom struktorom društva u kojoj mužjaci vode glavnu riječ, ali većini žena je i dalje negdje u pozadini malog mozga, ma kako emancipirane bile, snažna želja da se jednog dana ipak udaju. Evolucija ih je jednostavno naučila da je pametnije partnera vezati uz sebe i zadržati ga tamo socijalnim vještinama. No Saranavka razmišlja drukčije: "Hoćemo li ikada imati himnu oslobođenja žene kao jednakopravnog ljudskog bića? Dobro je napisala Remi, školovana žena i odlična reperica, Vjekoslava je strašno naudila hrvatskoj ženi. Živjela Remi! Zbilja, uzalud nam sve strategije i zakoni o ravnopravnosti spolova kad se kroz popularnu kulturu odašilju ovako pogubne poruke.", kaže ona.

 

Takvo viđenje je malo paranoično. Čime je ona "strašno naudila hrvatskoj ženi", s tri debilna stiha tipa "dođi i uzmi me?" Vidjeti u tom tekstu propagiranje da se žena realizira isključivo kroz majčinstvo je jednostavno pretjerano. Istina, cajka - subkultura čitava počiva na svjetonazoru u kom su žene ili kurve ili majke i supruge, a muškarci alkoholom liječe rane koje im one zadaju i cmizdre (to je politički korektno, pokazuju emocije). No istina je i da feministice koje pale lomače za izdajice u svojim ženskim redovima koje se samo usude insinuirati da su im brak i djeca najvažniji na kraju završe udane, i s djecom. Ali njima to navodno nije važno, nije im bilo do toga, nego onako, dogodilo se slučajno. Takav stav je jednostavno vrlo licemjeran. Žene koje popuju da je brak nešto čemu žene ne bi nipošto smjele težiti se jednostavno ne bi smjele udavati: licemjerno je propovdijedati drugima nešto čega se sami u životu ne držite. A najciničnije je da će žene koje  s borbenim pokličem i pod razvijenim zastavama kreću u bitku protiv ideje da bi ženi cilj u životu trebala biti udaja s krajnjim prezirom i gađenjem gledati na muškarce kojima to nije krajnji cilj. Od muškaraca se očekuje da podrže stav da žena ne treba željeti brak i djecu, ali ne dao im Bog da slučajno kažu da oni ne žele brak i djecu i da to njima nije cilj. U tom slučaju oni nisu emancipirani nego nezreli i infantilni, ili jednostavno pokvareni. Kad jednom naletim na feministicu koja na moj otvoreni dvosjed neće gledati kao na djetinji hir i "krizu srednjih godina", koja će moj način života prihvatiti kao moj izbor i koja neće sugerirati da bih trebao voziti nešto sa pet ili sedam sjedala i isofixom za dječju sjedalicu, počet ću vjerovati u iskrenost feminizma. 

sarnavka 

Misli li Sarnavka da je feminizam biološki izmjenio žene, i da one sad drugačije funkcioniraju nego zadnjih 200.000 godina? Antropologija daje jasna objašnjenja određenih obrazaca ponašanja ženki primata, uključujući ljude. Nikakva ideologija ne može jednostavno rukom izbrisati potrebu žene da trajno veže uz sebe muškarca kako bi osigurala bolje mogućnosti za preživljavanje svom potomstvu. To nisu naučeni obrasci niti nešto što je plod pritiska sredine ili pogrešnog odgoja, to su duboko urođeni instinkti.

 

Usto, moram primijetiti da Remi i Sarnavka žene smatraju debilima. Ako netko stvarno misli da jedna pjesma, i to narodnjačka, može imalo utjecati na stupanj emancipacije Hrvatica i njihov svjetonazor, onda ima gore mišljenje o hrvatskim ženama od svih "muških šovinista". Nitko se neće udati i roditi niti odbaciti prava žena jer Rozga pjeva o tome da se želi nekom predati. Kao što se uostalom nitko neće upustiti u seks za jednu noć jer je poslušao "Romantiku" - ako hoće, to će uraditi iz drugih razloga. A i nakaradno je vidjeti najveći  problem Hrvatske žene u tome da joj je jedini cilj udati se i imati djecu, kad smo na samom svjetskom začelju po natalitetu (uz Japance i Srbe držimo desetak zadnjih mjesta na ljestvici preko 200 država, što će reći da Hrvaticama, a bogami i Hrvatima i nije baš nešto do braka i djece), a i među najstarijim smo nacijama na planeti, što nam sve zajedno ionako jamči izumiranje unutar idućih sto godina.

 

Tu se zapravo radi o pritisku na žene, a ne o njihovoj emancipaciji i oslobođenju. Ženi danas stvarno nije lako. S jedne strane na njih pritisak vrše roditelji koji žele unuke, s druge militantne feministice koje ih tjeraju da budu snažne i emancipirane i nadasve slobodne i neudane i onda kad bi se najradije isplakale na kakvom širokom muškom ramenu, s treće su tu frendice koje će početkom srednje početi vršiti pritisak da izgubi djevičanstvo "jer su one to već obavile", a kasnije će njihovo društvo sve dok se ne udaju vršiti pritisak na njih da izlaze, piju, ševe se i zabavljaju do jutra, sviđalo im se to ili ne. Naravno, sve to uz pritisak da završe faks i zaposlenje koje baš ne ostavlja previše vremena za promišljanje o smislu braka i mogućnostima emancipacije.

 

A vrhunac tog terora nad ženom koji vrše njeni osloboditelji su ženski časopisi tipa Cosma. Žena koja nas gleda s njihovih korica je čudo prirode, uzor, Joda. Ona živi sama, zabavlja se do zore, cijele dane šopingira, ima briljatnu karijeru, vitka je i lijepa, bogata, vječito je dobre volje, svjesna je svoga tijela i uživa u njemu (doduše, nejasno je kako jer u njenom životu zapravo nema mjeseta za ikakvog muškarca), sve što čini, čini zbog sebe. Čak i seksi veš kupuje zbog sebe i skida ga pred ogledalom, a ne zbog nekog bezveznog pripadnika nižeg spola. Njen samotnjački hedonizam u suprotnosti je onom čemu nas razum i iskustvo uče - da je za užitak najčešće potrebno (barem) dvoje.

 

Ona s feminizmom nema neke osobite veze, no njena samodostatnost i samodopadnost, posvemašnji izostanak muškarca iz njezine svakodnevnice, tog suvišnog civilizacijskog tereta kojeg su žene pokupile negdje putem i kojeg je i tako trebalo prerasti, te odsustvo kuhinje iz te svakodnevnice, ipak predstavljaju odmak od tradicionalnog modela u kojem je ženi potreban muškarac da bi bila sretna i da bi dobro izgledala. NIJE, vrište magazini, seks i grad, i B.A.B.E.

 

Da bi žena bila sretna i da bi dobro izgledala, ne treba joj brak. Ona svoju sreću i ispunjenost postiže na tako mnogo načina da za muškarce jedva nalazi vremena, a večeri provodi u društvu prijateljica s kojima se provodi po klubovima i zatim se pred zoru vraća u svoj krevet, sretna i sama. Sretna i sama? Vratiti se supijan(a) iz noćnog izlaska i zateći tamo prazan krevet u kom treba odspavati nekoliko sati je tužno i deprimirajuće iskustvo, i za muškarca, a kamoli ženu. 

 

Dvoličnost takvog moralističkog stava o braku kao ultimativnoj uvredi i poniženju se možda najblje očita upravo u tome što danas nitko ne vidi ništa uvredljivo za žene u TV programima poput Big Brothera koji je ultimativno gaženje ljudskog, a time i ženskog dostojanstva, niti u nasilju nad ženama koje promovira crnačka hip hop subkultura, niti u guranju na ekrane Ave Karabatić, Nives Celzijus ili nekakve Snooky, koje žene prezentiraju kao droljice i sponzoruše bez mozga: to je, izgleda, emancipacija.  Prostitucija je, kažu feministice, zlo i ponižava žene, ali čitava ta kultura koja nas napada s malih ekrana i promovira sponzoruše je u redu.  Kad na Zrću DJ pozdravi žene s "bitches", nije li to uvredljivo? Publiku očito ne smeta: cure dižu ruke na pozdrav. Oficijelno smo pak postali jako politički korektni pa će EU ukinuti izraze "gospođa" i "gospođica" jer je diskriminatorno. Ultimativna je uvreda službeno dijeliti žene na udane i one koje to nisu, iako svaka žena zna kako će je sažaljivo frendice gledati ostane li neudana nakon što se one poudaju, ili bar nađu nekog za stalnu vezu. 

 

Ono što je mene najviše zasmetalo u tom ludilu,  su ipak dvije sitnice, koje su me ponukale da se na Sarnavkin zahtjev za uhićenjem Rozge uopće osvrnem. Prvi je sama kolektivistička ideja o tome da postupci jedne žene, njen javno izražen individualni svjetonazor, mogu predstavljati uvredu za SVE žene. Takva ideja je užasno nedemokratska i netolerantna. Nitko ni Remi ni Sarnavku nije ovlastio da govori u ime svih žena, zar ne? Je, znate, i za nas muškarce je užasno ponižavajuća ideja da muškarac, homoseksualac, javno govori o tome da želi da drugi muškarac penetrira u njega. To je isto čin poniženja muškarca, dovođenja u podređen položaj, iz naše perspektive, kao što je za Sarnavku, koju inače cijenim kao pametnu ženu koja je mnogo napravila na senzibiliziranju javnosti za probleme žena i nasilja nad njima, ponižavajuće da se žena dovodi u situaciju da je neki muškarac uzme i dominira nad njom. Homoseksualnost kroz veći dio povijesti i u većini kultura nije bila zabranjena zbog religije niti prokreacije, već upravo zato jer se smatrala ponižavajućom za muškarce zbog same činjenice da  muškarca dovodi u podređen, ropski položaj spram drugog muškarca (upravo zato je se i danas na istoku, kao nekoć u antičkoj Grčkoj, i inače u militarističkim kulturama koje su joj zbog kulta muškog tijela i inače sklone tolerira samo kad je između odraslih muškaraca i dječaka).

 

Danas, međutim, homoseksualnost smatramo ljudskim pravom i individualnim činom. To što Pero radi, nema što vrijeđati mene osobno niti je uvreda za sve muškarce - tu se očekuje doza tolerancije, koju bi mogle pokazati i feministice u svom naporu da svim ženama nametnu svoje viđenje onog što bi žena trebala biti i kako bi se trebala ponašati.  Nekim ženama je sramota ako postoje žene kojima je jedini cilj udati se i nekome roditi djecu, neke druge su na to strahovito ponosne i misle da su sramota za žene pornografija, prostitucija ili one koje propagiraju seks za jednu noć kao što Rozga - navodno - propagira brak. 

 

I mi imamo takvo viđenje, ali uglavnom, osim ponekog nasilnog homofoba, toleriramo i ponašanja koja nisu u skladu s tim našim viđenjem. Ne trpamo u zatvor one koji "vrijeđaju svojim ponašanjem sve muškarce". Pustite pobogu svakog da živi kako hoće. 

 

I kao drugo, išao sam pogledati koga Sarnavka smatra uzorom, ženom na koju bi se druge žene trebale ugledati, koja u sebi sabire sve ideale feminizma 21. stoljeća. I našao sam: to je Lepa Brena! 

 

U intervjuu od prije pet godina Sarnavka na pitanje: "Današnje žene bi ipak radije bile nove Vlatke Pokos nego se zajedno s vama borile za ženska prava. Slažete li se?" odgovara:


To je definitivno pregruba konstatacija. Žene sukladno datim okolnostima uvijek biraju najbolje strategije opstanka. Kad bi najbolja matematičarka dobivala krunu i put oko svijeta i bila slavljena putem medija onda bi se žene bavile matematikom. U trenutku kad se miss bira na temelju ljepote i tijela, žene nemaju izbora, jer žele uspjeti. One žele doći do nekog novca. Samo ih treba educirati da je to kratkoročan uspjeh, jer uvijek se pojavljuju nove mlađe ljepotice. Moraju taj zarađeni novac uložiti u nešto što je dugotrajno. Dobar primjer za to je Lepa Brena, koja je obarala cijelu Jugu s nogu. Ona je rekla: ''Možda su muškarci mislili da sam meso, ali to meso je imalo mozak i ja sam znala zašto pokazujem svoje noge.'' Danas je jedna od najbogatijih žena na Balkanu, sa vlastitom producentskom kućom, sa silnim novcem i neovisnošću. Hej, a zar se to ne može reći za Vjekoslavu Huljić? Možda i za Rozgu, ako se danas - sutra dobro uda ili krene u biznis?

 

Dakle, umjesto cajke Rozge koja pjeva o tome kako bi se udala idol Sanje Sarnavke je - cajka Lepa Brena, žena koja je prošla tipični put provincijske udavače, i čiji je najveći doseg u životu da se udala za bogataša i rodila mu dijete! Fahreta Jahić, žena sa samo osnovnom školom, žena koja je bila predmet podsmjeha u Jugoslaviji i koja se proslavila izjavom da je "fakultet za one koji ne umeju da se snađu na drugi način", žena čije je gostovanje u Zagrebu pred nekoliko godina mnogima (i meni) zasmetalo, jer je pjevala za braću četnike dok su klali njene sunarodnjake muslimane u Bijeljini i slikala se u četničkoj uniformi a kasnije lagala da nikad nije bila tamo pa ipak priznala da jest, je za Sarnakvu simbol emancipirane balkanske žene. Udruge su redom kao ustašoide osudile one koji su tada demonstrirali protiv njenog nastupa, upozoravajući da je on uvreda za sve građane Hrvatske, a danas te udruge traže da se Rozgu i Huljiće izvede pred sud i zabrani im nastupanje zbog šunda i promoviranja svjetonazora koji je navodno uvreda za sve građanke Hrvatske! Što reći nego Bum Cile Bum, gricni me za uvce... 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version