Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Hoće li CIA i Angela Merkel biti krivci za propast još jednog socijalističkog eksperimenta?

tsipras

 

Panegirike Syrizi i njenom lidereu Tsiprasu ne prestaju u Hrvatskoj, pa čak i po mainsteram medijima. Tako se to radi, Alexis! Pokaži ti bandi kapitalističkoj! Neće vam Merkelica vladati Grčkom! Stegnite vi remen, bando njemačka! Grčka je mnogima trenutno uzor i ideja vodilja. Tek rijetki primjećuju da ekonomska alternativa za ono što imamo u Hrvatskoj nije i ne može biti kronično neuspješna Grčka. To može biti Njemačka, Švedska, ili tako često spominjana Švicarska. Mladi Hrvati, razočarani "liberalnim kapitalizmom", koji u Hrvatskoj niti ne postoji, odlaze u zemlje koje su u vrhu onih sa najslobodnijm tržištem i najliberalnijim kapitalizmom. Odlaze u Kanadu, Irsku, Njemačku, zemlje u kojima od socijalizma nema niti s, ali su uspješne. Istovremeno se kao ideal nude korumpirane balkanske države u kojima su svi opsjednuti idejom "socijalne pravde" iza koje se skriva tek lažna solidarnost i nada da će se ušićariti nešto o tuđem trošku, dok istovremeno u istim tim zemljama cvjeta korupcija i nepotizam. Stvarno, kakve veze ima stupanj ukorijenjenosti ideje "socijalne pravde" u jednom društvu sa stupnjem korupcije i ekonomske neuspješnosti tog istog društva? Očito, velike, jer se tu ne radi o "socijalnoj pravednosti" kako je razumiju na zapadu, više o težnji za "pravednom podjelom" onog što je netko drugi zaradio. Što i nije drugo nego li ljepši naziv za pljačku. Upravo to pokreće korupciju!

 

Rat-ta-tat blitzkrieg i voodoo ekonomija Syrize
Vratimo se Grčkom slučaju. Dobar dio euroljevice i još veći dio Hrvata plješće Syrizi, i njihovoj učinkovitosti koju su pokazali u prvim danima vladavine. Tsiprasov početak "Slobodna" opisuje ovako: "riječ je o jednom od najfurioznijih političkih startova u novijoj europskoj povijesti. Već sad se može konstatirati kako je novi grčki premijer više pokazao u svojih prvih 100 sati vlasti, nego većina drugih u 100 dana. Riječ je, k tome, o mjerama i postupcima apsolutno konzekventnim i dosljednim programu Syrize i onome što su biračima obećavali u kampanji. Kad bi se njihova dosljednost i tempo mogli komparirati s našim prilikama, ne bi bili daleko od zaključka da je Tsipras više toga otpočeo realizirati u prva tri dana nego što su razni ovdašnji politički čimbenici Hrvatima priuštili u svoja tri mandata: popis njegovih prvih poteza već je puno dulji i od HDZ-ove jamstvene kartice i od slavnoga Plana 21." Pohvale se
nastavljaju: otpilio je popove s inauguracije, udario na bogataše, odrekao se službenih auta, zaustavio privatizacije, rekao povijesno ne Angeli Merkel, i zaratio s manje-više svima osim Rusa. Zanimljivo je pritom da ljevica podržava svaku radikalno nacionalističku politiku - a Tsiprasova politika je prije svega to - osim doma u Hrvatskoj. Nećemo robovati strancima, zar ne, ali eure primamo, danke Dojčland.

 

No slično su intonirani i članci nekih komentatora na zapadu, primjerice u Guardianu. "Srušene su jedna po jedna, u stilu blitzkriega, bez milosti, uz rat-a-tat učinkovitost. Prvo su pale barikade pred grčkim parlamentom. Onda je javljeno da će biti zaustavljene privatizacije i mirovine vraćene na razine prije štednje. Potom je uspostavljen minimalac od 751 € mjesečno. I sve to i prije nego je novi premijer, radikalni ljevičar Alexis Tsipras, održao prvi sastanak svog kabineta."

 

"Potom su najavljene nove mjere: ukidanje plaćanja lijekova na recepte, vraćanje kolektivnih ugovora o radu, vraćanje na posao otpuštenih državni činovnika, davanje državljanstva djeci imigranata rođenoj u Grčkoj. U prvom danu u uredu – niti 48 sati po dobivanju izbora – Tsipras se bacio na posao. Gorke mjere
štednje su sada prošlost, i to nije početak novog poglavlja nego nove knjige za zemlju koja je je na prvoj liniji europske krize". On se uzda u voodoo ekonomsku teoriju, ali u njenu lijevu varijantu, koja umjesto za poticanjem potrošnje pa time i proizvodnje smanjenjem poreza ide na poticanje potrošnje trošenjem državnog, nezarađenog i nepostojećeg novca.

 

Olako obećana brzina

No nitko od njih ne daje odgovor na očito pitanje – odakle novac za to? U Davosu su pred dva tjedna dužnosnici MMF-a procijenili da Grčka ima dovoljno novca za financiranje javne potrošnje do srpnja. No uz ovakve mjere, Grci bi mogli presušiti već početkom proljeća, tim više što Nijemci nisu nimalo impresionirani politikom ucjena. Ako Grčka misli ostati solventna, mora već krajem idućeg mjeseca ispregovarati nove uvjete s kreditorima. Tržište je već presudilo Tsiprasovoj politici, padom dionica za dvadesetak posto od izbora. Treba li ikom posebno crtati, ako grčke banke propadnu ili budu nacionalizirane, što je gotovo izvjestan scenarij, obični, mali ljudi – među njima i oni koji su glasali za Syrizu – će biti prvi na udaru ekonomskog kaosa koji će uslijediti?

 

Ono što Tsipras radi je najsličnije onom što je Milošević radio kad je krajem osamdesetih došao na vlast u Srbiji. I njega je krasila brzina i učinkovitost, populističke mjere, odbijanje da slijedi zahtjeve zapada, busanje u antifašistička prsa, i, u konačnici, spremnost na nacionalizaciju banaka i svega ostalog, zaboravljajući pritom da kad nešto nacionalizirate, obično to više nakon toga ekonomski ne vrijedi više od vrijednosti terena i zgrade.

 

U životu, pa tako ni u ekonomiji, ne postoje brza rješenja. Grčka je bila na putu izlaza iz krize, po svim pokazateljima. Do 2020. su mogli biti donekle normalna država, da su ustrajali na putu štednje - država koja je u stanju plaćati svoje račune i koja ne bi ovisila o milosti stranaca. Do 2030. mogli su izgraditi relativno blagostanje, u skladu jasno s danim okolnostima, odnosno radnim navikama i mentalitetom Grka, mogli su osigurati kakvu-takvu budućnost svojoj djeci. No Tsipras je odlučio sve riješiti brzo - a takva brza rješenja u ekonomiji su uvijek i svugdje rezultirala u najboljem slučaju kratkotrajnim bljeskom, nakon kojeg su slijedila desetljeća i desetljeća oporavka. Njemačka nakon Hitlera, Srbija nakon Miloševića, sve su to primjeri posljedica "olako obećane brzine".

 

Jednom je jedan britanski lord, kad su ga gosti upitali kako bi mogli dobiti savršen britanski travnjak kakav on ima na svom imanju, rekao "Jednostavno. Samo svako jutro i veče zalijte travu, i redovno je šišajte svako par dana. I onda to nastavite raditi svaki dan barem idućih stotinu godina". Odgovor na pitanje kako bi Hrvatska mogla postati Švicarska je upravo toliko jednostavan. Trebamo samo raditi isto onako i isto ono što rade Švicarci, ponašati se poput Švicaraca, štedjeti, odricati se, vrijedno i pametno raditi, i nadasve biti disciplinirani poput Švicaraca. I za nekih 500-600 godina, budemo li ustrajni, možemo biti poput Švicarske. Naime, toliko je njima trebalo da od siromašne zemlje negdje u planinama, vječno u ratu sa susjedima i međusobno, postanu oaza mira, zelenila, i bogatih bankara i još bogatijih građana. Pri čemu građani ne psuju majku bankarima, i nikom ne pada na pamet tražiti oprost bilo kakvog duga.

 

Ako mislite da se to može postići i brže, griješite. Za svaki problem postoje brojna rješenja - ali obično je samo jedno ispravno, a sva ostala vode do manjeg ili većeg neuspjeha. Krenuti prečacem je u ekonomiji prilično siguran put u propast. Postoji samo jedan put do kolektivnog uspjeha nas i svakog drugog kao nacije, i on uključuje red, rad, štednju, i odricanje. I ne treba zaboraviti da nikom nitko drugi nije i ne može biti krivac za vlastiti neuspjeh u životu.

 

Zla Angela i pametni Tsipras

Jedan drugi članak u Guardianu kaže, "Angela Merkel je najmonstruozniji europski lider ove generacije. Političari koji prakticiraju ekonomsku okrutnost na masama, i uništavaju živote milijuna, nikad ne završe pred sudom. Ali Merkel nesporno već sad stoji pred sudom povijesti". Te nastavlja lamentirati o okrutnosti europskih birokrata, Krugmanovim analizama neuspjeha politike IMF-a, demokratskom pravu Grka da biraju kog žele, pohlepi, koječemu. I završava time što, po njima, kao i na Tsiprasovom posteru, "nada dolazi". "Ova repriza 1930. može biti završena – ovaj put od demokratske ljevice, a ne od fašističke i genocidne desnice."

 

No rezultat će biti isti. Bit će isti, jer su obećanja koja daje Tsipras, i metode kojima se služi, slična onima koji su tridesetih obećavali rješenje problema "pohlepnih bankara" (oni su to rješavali tako da su ih trpali u peći u Aušvicu, što Tspiras vjerojatno neće raditi, no krajnji učinak će biti jednak). Anglea Merkel je - mislili o njoj da je okrutna ili ne - premijer Njemačke, ne Grčke. Njena obaveza je brinuti o interesima samo i jedino onih koji su je i birali, njemačkih građana, ne Grka. Ona je u krizi inzistirala na štednji i odricanju u Njemačkoj, i to je dalo rezultata. Pomogla je i Grcima, i više nego što je bilo potrebno: Mnogi ne znaju da su Grci primili pomoć od 240 milijardi za otplatu duga od 320 milijardi, da im je dug bankama uz kamate od
preko 15% pretvoren u dug državama EU, prije svega Njemačkoj, koje su otkupile njihov dug, i sad plaćaju svega 2,5% kamata. Isto kao i Nizozemci! Povijest će osuditi Merkel? Zašto? Pa ona vodi najuspješniju ekonomiju EU! Može li ona biti kriva za tuđe neuspjehe, koji su plod pogrešnih procjena, rasipništva, korupcije, gluposti, i pohlepe? Treba li im ona davati novac u beskraj i tako podržavati iluziju da je moguće doći do uspjeha bez štednje i odricanja?

 

Krivac za neuspjeh socijalizma će biti Angela Merkel

Ukratko, ako želite imati njemački standard, preuzmite njihovu radnu etiku i životne navike, a ne njihov novac. Svačiji uspjeh pripada njemu, kao što svakom pripada i njegov neuspjeh. Tražiti krivce za svoj neuspjeh, jasno, smije svatko, no to ga neće učiniti manje neuspješnim. Najbolje je tu situaciju s Grcima u
Hrvatskoj prokomentirao Thomas Bauer na portalu seebiz, u tekstu "Alternativa je Švicarska, a ne Grčka". Da, za razliku od Grčke, Švicarci su na referendumima odbili ideju "osobnog dohotka za sve" (pa i koji ne rade), vrlo popularnu u Hrvatskoj, odbili su povećanje minimalca, odbili su produljenje godišnjih odmora. Ne zato jer si to ne mogu priuštiti, kako autor odlično primjećuje, nego jer se to kosi s njihovim shvaćanjem svijeta. "Švicarska se ne postaje silnom željom za tuđim bogatstvom, promjenom par zakona i urlanjem s govornice, postaje se tako da Hrvati počnu razmišljati kao Švicarci".

 

"Mnogi sada alternativu vide u bankrotiranom šupku Europe u kojem dvije trećine parlamenta čine komunisti i fašisti. Masu ljudi i dalje želi mamuzati polumrtvu ragu zvanu kleptosocijalistička megadržava i s njome srljati u grčki had. Ne kuže da je kopiranje ekonomskih paradigmi Grčke, Venezuele i Argentine
jednako pametno kao sanjarenje o vitkom tijelu uz imitiranje prehrambenih navika lika koji ima 170 kila", zaključuje vrlo razumnim i jasnim zaključkom Bauer svoj tekst kojem se nema što dodati, i kojeg bi potpisao svatko tko ima bar malo razuma. Uzor mogu biti samo uspješni, ne i oni koji su propali.

 

Na nesreću, euroljevica izgleda da je trajno izgubila mogućnost razumnog rasuđivanja, o čemu svjedoči njeno apsolutno oduševljenje pobjedom Tsiprasa u Grčkoj. Alexis Tsipras, čovjek koji u 40 godina života nije postigao ama baš ništa ni profesionalno ni u politici, je oslikan u medijima poput mješavine Che Guevare, Rose Luxemburg, i Salvadora Allendea. Maltene kao spasitelj i Krist osobno. A uspješna, razumna i racionalna Angela Merkel, koja je provela svoju zemlju kroz krizu bez i jednog ishitrenog ili pogrešnog poteza, je pak postala Veliki Sotona.

 

Zato uopće ne treba sumnjati da će, kad Tsiprasov eksperiment neslavno propadne, a to će biti brže nego što se itko nada ili priželjkuje, ljevica već imati spremne nove teorije o tome tko je Tsiprasu "zabio nož u leđa". Njegov neuspjeh će biti krivica Nijemaca, ili bankara, ili (ne sumnjajte uopće u to) CIA-e. I nitko više neće spominjati "rat-a-tat učinkovitost" kojom je Syriza u blitzkriegu porušila barikade pred parlamentom i povela zemlju na ekonomski put bez povratka, ravno do dna.

 

Izvor: dnevno.hr 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version