Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Osvrt na prvih 100 dana Kolindinog mandata

kolindasmajl

 


Prošlo je već sto dana od dolaska Kolinde Grabar Kitarović na položaj hrvatske predsjednice. Revolucija se, jasno, nije dogodila ali i to kratko razdoblje dovoljno je za neka opažanja koja nam daju jasne naznake u kojem smjeru bi se njeno djelovanje ubuduće trebalo kretati.


Posjet Njemačkoj
Još tijekom predsjedničke kampanje Grabar Kitarović je naglašavala kako - za razliku od svog prethodnika Ive Josipovića koji je gotovo pa isključivo bio orijentiran regiji tzv. zapadnog Balkana - namjerava Hrvatsku snažnije povezati sa zapadnim zemljama. Da to nije ostalo samo na riječima dokazala je službenim posjetom Njemačkoj gdje se sastala s predsjednikom te države Joachimom Gauckom i kancelarkom Angelom Merkel. Odabir Njemačke mudar je ne samo zbog odmaka s Balkana već i zato jer je predsjednica tim potezom znatno pridonijela poboljšanju odnosa između Hrvatske i Njemačke koji su narušeni uvođenjem sramotnog lex Perković te pokušajima eskiviranja izručenja udbaškog ubojice Josipa Perkovića na suđenje u Njemačku.


Cinici su joj zamjerili da je u Njemačku samo 'otišla po naredbe koje su proslijeđene iz Amerike.' Predsjednica je ipak pokazala da i prilikom susreta s bogatijima i objektivno moćnijima od sebe zna pokazati odlučnost. Na Gaukovu izjavu, izrečenu tijekom njegovog pozdravnog govora, kako je Hrvatska devesetih godina prošlog stoljeća vodila građanski rat predsjednica je jasno naglasila kako se radilo o vanjskoj agresiji. Time je ujedno i održala obećanje koje je već u noći pobjede dala braniteljima u Savskoj 66, čime je pokazala i na svojoj vjerodostojnosti.


Preseljenje u Visoku još čeka
Na održanje jednog drugog predizbornog obećanja još uvijek čekamo, a to je preseljenje predsjedničkog ureda u Visoku ulicu. Mnogi njeni protivnici to joj zamjeraju tvrdeći kako je tijekom izborne kampanje otvoreno pričala o toj opciji, a sada ju je zatrla pod tepih, što ostavlja dojam nevjerodostojnosti. Vlada je predsjednici odmah odobrila preseljenje no ono još nije izvršeno zbog toga jer nisu zadovoljeni sigurnosni uvjeti i čitav prostor u Visokoj ulici zahtjeva detaljan postupak preuređenja kako bi predsjednica sa svojim osobljem mogla tamo preseliti. Ured predsjednice izdao je 30. siječnja ove godine službeno priopćenje u kojem navodi da 'cilj preseljenja nije preseljenje samo po sebi već značajno smanjenje troškova.' Takvo što je, jasno, razumljivo – preseliti se bilo gdje uz jednake ili više troškove nema smisla.


Tko je tu zapravo kriv? S jedne strane, vlada je predsjednicu dovela u nepovoljan položaj jer joj je odobrila rezidenciju koja ne zadovoljava uvjete i time je zapravo prisilila na odbijanje i gaženje predizbornog obećanja. S druge strane, pomalo nevjerojatno zvuči da sama predsjednica već tijekom kampanje nije znala u kakvom je stanju zgrada u Visokoj te kakvi su sigurnosni rizici vezani uz tu lokaciju. Prema tome, ili je najavila preseljenje u visoku s 'figom' u džepu dobro znajući da takvo što nije moguće – ali da dobro zvuči u predizbornoj kampanji – ili nije bila dovoljno upućena u to što govori, što opet nije dobro. Predsjednica ipak ima priliku popraviti štetu time što će potaknuti analizu potencijalnih troškova preuređenja ureda u Visokoj ulici, ili na nekoj drugoj lokaciji (njen ured spomenuo je u priopćenju) da pristaje i na drugu lokaciju, ako odgovara uvjetima) te izvršiti javni pritisak na vladu u tom smjeru. Na taj način bi javnosti pokazala da doista namjerava održati svoje predizborno obećanje.


Ah, taj nesretan porez
Transparentno obraćanje javnosti pomoglo bi i kad je u pitanju novac za kampanju koji je Grabar Kitarović uplatila na račun HDZ-a kako bi izbjegla plaćanje poreza i kako bi taj cjelokupan iznos mogao biti isplaćen u dobrotvorne svrhe. Takvo što posebno je od koristi kada je većina vodećih medija u državi 'nabrušena' protiv vas.


Gdje je zapravo došlo do kontroverze? Zahvaljujući jednom od mnogobrojnih bisera hrvatskog pravosuđa, ako želite uplatiti novac u dobrotvorne svrhe na taj iznos platit ćete 40 posto poreza na taj iznos. No ako taj isti novac uplatite nekoj od političkih stranaka porez nećete platiti. Zbog toga je predsjednica odlučila iznos nešto viši od milijun kuna, a kojeg je dobila za svoju predsjedničku kampanju, prvo prebaciti na račun HDZ-a kako bi se potom on mogao dalje proslijediti u dobrotvorne svrhe. Zlonamjerni mediji su je već tu uzeli za zub krenuvši je optuživati kako izbjegava platiti porez, kao da time čini kriminalno djelo ili u najmanju ruku nešto nemoralno. Jasno, Grabar Kitarović nije počinila nikakvo kazneno djelo – dapače, njen postupak je u potpunosti u skladu sa zakonom – a teško da bi se moglo govoriti i o nečem nemoralnom u davanju donacije bolesnoj i nezbrinutoj djeci u kojima je donacija primarno namijenjena. Zlobni mediji namjerno su plasirali spin izjednačivši nezakonit i nemoralan pokušaj utaje poreza s legalnom opcijom porezne evazije pritom u potpunosti zanemarivši humanitarne namjere predsjednice.


Stoga im je kao sjekira u med palo saznanje da je 15. svibnja ove godine uplaćeni novac još uvijek ležao na računu HDZ-a. To je, očekivano, potaknulo reakcije o 'kradezeu' i o malverzacijama bolesnom i nezbrinutom djecom. Nakon snažnijeg pritiska medija i javnosti donacije su krenule pa je tako Dječji dom Zagreb u Nazorovoj ulici dobio 300 tisuća kuna, Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra 200 tisuća kuna, a udruga Macelj 1945 i Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu po pet tisuća kuna. Ostatak novca trebao bi se isplatiti u dobrotvorne svrhe koje će odrediti predsjednica, o čemu bi javnost pravovremeno trebala biti obaviještena. Da je javnost odmah bila obaviještena, recimo o tome da predsjednica vrši pritisak na HDZ da se isplati novac, ili da je javno pokrenula pitanje birokratskih zavrzlama koje su mogle dovesti do odgađanja u realiziranju isplata Grabar Kitarović bi dobila na vjerodostojnosti. Ovako se stječe dojam da je do isplate novca onima kojima je bio najavljen došlo tek nakon što su se ona i HDZ našli pod pritiskom. Namjere možda i nisu bile loše, ali postupiti se moglo pametnije.


Jednak pristup Jasenovcu i Bleiburgu
Nitko sigurno nije imao iluzija da će Kolinda Grabar Kitarović svojim dolaskom na vlast nastaviti tzv. antifašističku politiku iza koje se zapravo krije protežiranje ideološkog jugoslavenstva. No oni koji su mislili da će zato zauzeti radikalan nacionalistički stav također su se prevarili. U kampanji je već najavila kako namjerava biti predsjednica svih građana Republike Hrvatske, a naznake da tako doista i misli pojavile su se kad su na vidjelo izašle njene reakcije prema Jasenovcu i Bleiburgu. Na jednu i drugu službenu ceremoniju poslala je izaslanika, a ona sama posjetila je mjesta spomena nekoliko dana ranije i na njima bez riječi iskazala sućut.


Dio ljevice joj zamjera je održala službeni govor u Jasenovcu smatrajući da su njihove žrtve više vrijedne 'jer je antifašizam u suštini bio pozitivan', a dio desnice joj, pak, iz istih razloga zamjera što to isto nije učinila u Bleiburgu. No mada još uvijek postoje oni koji nisu sve žrtve zločina spremni mjeriti jednakim metrom, predsjednica Grabar Kitarović pokazuje da jest. Što je još važnije, svojim potezima u Jasenovcu i na Bleiburgu pokazala je da može postupiti ljudski i ne iskorištavati žrtve za vlastitu promociju i političke govore prepune šupljih, populističkih fraza.


Sukob s Milanovićem
Predsjednica je također pokazala volju za dijalogom pozivajući čelnike svih stranaka u zemlji na razgovor o gospodarskim problemima. Pritom je naišla na otpor premijera Zorana Milanovića koji je poziv odbio, i to prvenstveno zahvaljujući vlastitom egu. Milanović se zapravo suprotstavljao predsjednici od samog početka njenog mandata, kada joj je na krajnje djetinjast način odbio čestitati na pobjedi. Do najnovijeg sukoba između predsjednice i premijera došlo je zbog odluke gdje i kako će se slaviti 20. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja no na kraju je postignut kompromis. Vojni mimohod u Zagrebu, za kojeg se zalagala vlada, održat će se dan prije državnog praznika, 4. kolovoza, dok će se na sam praznik, 5. kolovoza, održati ceremonija u Kninu, kako je od početka htjela predsjednica. Možemo reći da je ona ovdje izvukla svojevrsnu pobjedu jer je vlada morala popustiti od ideje mimohoda u Zagrebu na sam dan Oluje.


U sukobima na relaciji Grabar Kitarović – Milanović potonji je uvijek izvlačio kraći kraj jer je u konačnici predsjednica uvijek dobila svoje, a i u javnosti je uvijek ostavila dojam mentalno stabilnije i zrelije osobe. Doduše, za ugled naše zemlje bilo bi dobro da to tih sukoba nikad nije ni došlo i da postoji kvalitetnija suradnja između osobe koja obnaša funkciju predsjednika i osobe koja obnaša funkciju premijera (bez obzira na to tko oni bili).


Zaključak
Predsjednica je za sada ostavila dojam staložene ali odlučne osobe koja zna što želi i koja od svojih namjera ne odustaje. Također je pokazala da se zalaže za zapadnu, europsku orijentaciju Hrvatske, što svakako treba pohvaliti. Ipak, valja reći da njen mandat ipak traje kratko i da u njemu nije bilo vremena za neke značajnije poteze koji bi doveli do korjenitih promjena. Kako se sada čini, njene namjere su pozitivne i mentalitet joj nije tipično hrvatski defetistički, što je doista ugodno osvježenje no hoće li svoju viziju ostvariti ostaje otvoreno pitanje. Ono što joj definitivno ne ide na ruku su mediji koji joj kontinuirano traže dlaku u jajetu kao ni ideološki suprotstavljena vlada. Predsjednica u ovom trenutku ne igra s najboljim kartama no kako je krenula mogla bi pobijediti u ovoj teškoj partiji.

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version