Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Komentari i kolumne

Agonija na blagajni

red

 

Danas, prije nekih pola sata...
Mjesto radnje: veliki super-market.


Odlazim na blagajnu sa svojih 5 namirnica. Brza, naravno, ne radi. Jer što bi oni otvarali brzu oko podne kad najviše ljudi ide na pauzu i moraju brzo obaviti kupovinu...
Al' ajde, vidim na jednoj samo jedna ženska, i taman došla na red, nije stara baba pa računam 'o, super, ovo će fakat brzo'.
E, znaš onu da je pretpostavka majka svih zajeba?
Tako je bilo i ovaj put.
Blagajnica uzima njene stvari, skenira ih i stavlja ih na onaj prostor za odlaganje.
Ne jebe ona stvari pet posto. A-a.
Ona polako... pardon, jaaaaaaaaaaako polako... otvara svoju poveću torbicu i onda, isto tako jaaaaaaaaako polako kopa po njoj, kopa, kopa, kopa... i konačno iskopa novčanik.
Kad su pronašli ostatke Troje, sigurno su ih iskopavali kraće.
Sad kopa po novčaniku. Naravno, polaaaaaaaako.
Konačno vadi nekakav presavijen račun iz njega. Pa bulji u njega ko da čita Rat i mir. Pa ga presavije. Pa opet bulji. Pa ga presavije. Pa ga stavi natrag u novčanik.
Pa vadi drugi presavijen račun. Pa bulji u njega. Pa veli blagajnici, mrtva 'ladna što je iza nje već nastao red koji završava negdje u Italiji: 'Je li ovo za popust?'
Blagajnica: 'Gospođo, ovo vam je za Proizvod X. Samo za to.'
Dramatična pauza od nekih 30 sekundi... ona bulji. Kontemplira. Onda lijeno: 'Ahaaaaaaa....'
Blagajnica: 'Vi ovdje nemate Proizvod X. Hoćete li ga sad uzeti (ja u sebi vrištim 'BOŽE, POŠALJI METEOR I BACI GA NA SVE NAS, SAMO DA NE IDE PO TO NA DRUGI KRAJ DUĆANA') ili ćete ovo čuvati za neki drugi put?'
Dramatična pauza... nemam pojma više od koliko, sad mi se već želudac za kičmu zalijepio (bila sam pauzi za gablec), a u međuvremenu je tamo vani vjerojatno već jedan rat završio. Slijedi: 'Ahaaaa... značiiiiii... ne mogu saaaaad dobiti popust na nešto od ovoooogaaa?'
Blagajnica: 'Ne, gospođo. Ovo je SAMO za Proizvod X.'
'Ahaaaaa..... onda ništa sad.'
Uzima račun u ruke, presavija ga ko da barata nitroglicerinom i jednako tako sporo ga stavlja u novčanik. Onda kontemplira, valjda o bitku i smislu života, pa vraća novčanik u torbicu.
Red iza nas je sada već došao do Portugala.
Blagajnica: 'To vam je XY' (iznos).
Vadi novčanik iz torbice. Pooooolaaaaakoooo iz njega vadi keš. Bulji u svaku novčanicu ko da joj se obraća mističnom porukom. Slaže ih po redu, jednu po jednu. Pa skuži da je krivo zbrojila. Pa slaže opet. Pa vadi kovanice. Majke mi, manje bi mi trebalo sarme skuhati nego je njoj trebalo za izvaditi te kovanice i skužiti što je na njima.
I cijelo vrijeme onaj izraz lica 'jebe se meni što ljudi iza mene čekaju.'
Ljudi, naravno, već cupkaju nogama i negoduju jer im je pun kufer.
KONAČNO odlučuje koji iznos će dati blagajnici. Ovdje sam definitivno postala svjesna postojanja nekog višeg nadnaravnog bića koje nas čuva jer jedino to objašnjava spasonosnu činjenicu da je dala točan iznos.
Blagajnica uzima novac i pruža joj račun.
Ona ga sprema u novčanik. Pogađate... polaaaaako.
Blagajnica se obraća meni. Ja joj velim da nemam di sa stvarima jer Gospođa Jebemisezaljudeizamene još nije krenula pospremati svoje u torbu koju ima.
Čekamo.
Čekamo još malo.
Čekamo još...
Krenula je pospremati.
Ja računam da ću, dok izađem iz tog dućana, vani ugledati svemirske letjelice, lebdeće automobile, replikatore i holodekove.
Ona je, pak, tijekom pospremanja jedno četiri ili pet puta ponovno presložila stvari jer, valjda, nisu bile dobro složene.
Kad je napokon završila i blagajnici omogućila odlaganje mojih stvari na odlagalište već je Sunce ekplodiralo, a naš postojeći svemir se urušio u ništa.
Ona toga vjerojatno još nije svjesna. Jebe se njoj...

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version