Ivo Banac objavio je ovaj članak na  savjest.com, kad mu već nije omogućeno bez cenzure objavljivati u izdanjima EPH.

Društvo koje je ravnodušno na desetke (možda i stotine) tisuća žrtava komunističkog partizanskog pokreta i komunističkog režima, te država koja ništa ne poduzima da bi procesuirala odgovorne za te zločine, ma koliko danas malobrojni i stari oni bili, ne mogu se smatrati zdravim, pravednim, demokratskim ili proeuropskim.

Uhićenje Josipa Boljkovca je presudno za budućnost Hrvatske. To je događaj s vjerojatno najdalekosežnjim posljedicama za nju nakon Oluje. I to ne iz perspektive kakvog 'ustašonostalgičara' ili patriotski nastrojena Hrvata. Ovdje se ne radi o još jednom korumpiranom političaru na dugoj listi istih takvih, poput Sanadera. Ne treba omalovažavati slučaj Sanader, naprotiv, suđenje za korupciju na najvišem nivou je i te kako bitan pomak u zemlji u kojoj ona  cvjeta takoreći oduvijek.  No, ovdje se radi se o nečem kudikamo važnijem, o temeljnim odnosima u društvu i vrijednostima koji su nužne za normalnu egzistenciju države kao političke zajednice. 

Autor ovog teksta je Soraya. Ne, ne ta Soraya.  Znamo, mediji vas do te mjere bombardiraju s besprizornim white trash genetskim otpadom da svi znaju tko su razne Soraje, Ave, i slične. Soraya Chemaly je feministica sa smislom za humor, a to  jepojava rjeđa od optimizma u HDZ-u ovih dana. Soraya piše za Huff Post i autorica je blogova A Goop Spoof i YouTube video serije  She Said What?, koje se bave apsurdima uobičajenih spolnih predrasuda. Ipak, uz tolike Soraye i Ave, tko još danas feminizam uzima za ozbiljno... 

Bivšem hrvatskom predsjedniku, osvjedočenom antifašistu, čovjeku koji nam je svima u oči lagao da nije svjedočio u Haagu, Stjepanu Mesiću, ove dane doista nije lako. Prvo su mu najboljeg prijatelja, libijskog diktatora Muammara Gaddafija silovali štapom, a potom ga i ubili. Još se jadan Mesić nije ni oporavio od šoka, a već ga je prenula vijest da je još jedan njegov prijatelj uhićen - također osvjedočeni antifašist, Josip Boljkovac. Pa se tako brzo potrudio reći nam kako je šokiran.

Šokirani su i antifašistički mediji u Hrvatskoj. Pa nas pokušavaju uvjeriti da je jedini cilj uhićenja Boljkovca taj da u predizborno vrijeme zaboravimo da su svugdje oko nas bijeda, propast, glad, samoubojstva, i da pola Hrvata skuplja boce po kontejnerima, a druga polovica utapa tugu u alkoholu. Nama se ipak čini da je cilj tih medijskih napisa upravo ono što oni imputiraju Karamarku. Navesti ljude da zaborave da su zločini protiv čovječnosti kažnjivi, čak i nakon 66 godina, i čak i u predizborno vrijeme.